Sa Zadrom je 1965. godine osvojio prvi trofej, imao je samo 17 godina. Najviše uspjeha donijela mu je državna reprezenatcija, za koju je nastupio čak 303 puta. Pa krenimo redom; na europskom prvenstvu osvojeno prvo (1973., 1975., 1977), drugo (1969., 1971., 1981) i treće mjesto (1979), na svjetskom prvenstvu prvo (1970., 1978) i drugo mjesto (1967., 1974), a na Olimpijskim igrama zlatna (1980) i srebrena medalja (1968., 1976).

Jedno vrijeme igrao je u SAD-u i to za mormonsko Sveučilište Brigham Young u državi Utah.

Impresivni rezulati, ali i impresivan igrač. Mjesto na parketu zamijenio je onim trenerskim na klupi. Kao po starom dobrom običaju, bio je iznimno uspješan i u tom segmentu. Bio je znalac, bio je svojevrsna košarkaška teorija.

No, ono što je sigurno i neizbrisivo, bio je treći internacionalac ikad koji je uvršten u Kuću slavnih košarkaša. Bilo je to 1996. godine

Nakon što je Republika Hrvatska stekla neovisnost Ćosić je dobio diplomatsku službu u hrvatskom veleposlanstvu u Washingtonu u SAD-u, s rangom ministra savjetnika. Svega tri godine kasnije prerano je umro.

Krešimir Ćosić preminuo je 25. svibnja 1995. godine[5], nakon kratke bolesti od raka limfoma, u Baltimoreu u SAD, prerano, s nepunih 46 godina života. Sahranjen je na zagrebačkom Mirogoju pod arkadama,[9] 2. lipnja 1995. godine.