Hrvatsko društvo likovnih umjetnika Dubrovnik organizira izložbu Katarine Ivanišin u Florinom domu. Izložba 'Prolaz' se otvara 3. srpnja U 20 sati u Galeriji Flora, a ostaje otvorena za razgledavanje do 24. srpnja.
U najavi izložbe stoji:
"Rad Katarine Ivanišin rastvara tišinu apsoluta koja je ničija i svačija. Esencijalnost se potpisuje. Riječ je o ciklusu Prolaz, slikarstvu koje je pod ključem univerzuma.
Dualizam tematike u prethodnom ciklusu Isto nebo slike svodi na „ispisivanje“ stjenovitih krških planinskih lanaca i neba. Metafizička rasprava unutarnje nužnosti je jasna.
Dualizam se poništava. Bridovi raznih struktura stijena i planina urezuju se oštroumno ispod suštinski iste „stvari“: neba i kozmosa. Duh sam sebe uprizoruje majstorstvom slikarstva autorice koja se kreće po mekanim područjima, ali i onim čvrstim. Unutar fenomena oslobođenog horizonta temporalnost se poništava u pokazanom. Ona je nepostojanje sebe same u stvaralaštvu Katarine Ivanišin.
U recentnom radu autorica se i dalje bavi krajobrazom, slikajući zone podmorja, stvarajući kolorističke apstrahirane zapise u kojima se čita mali ježinac u dubini pikturalnog polja. Vidi se krupni kadar životinje u kružnim zapisima tijela u uvećanom prizoru. Kao što i na pjeskovitom polju on stoji usamljen, tako i povećan u crtežu odaje znakovito strukturu tijela bez bodlji. Ispisuje umjetnica ronioce tehnikom grafita u figurativnom izričaju. /… / Tijelo i svijest jedno drugo ne ograničavaju, oni mogu biti samo paralelni. Što se tu događa? Svijest je bitak, zapravo, posredstvom tijela. Prostornost tijela je rasprostiranje njegova bitka tijela, način na koji se realizira kao tijelo. Proces je metafizički i konceptualno označen.
Krajoliku se pristupa duhovno i ukazuje se na vezu čovjeka s njim i uronjenosti u samu njegovu bit. Pejzaž se sagledava kao prijateljski siguran. On se nudi nama koji ga trebamo percipirati i zaštititi, ali prvenstveno biti prisutni u njemu na istinit način.
Prolaz utvrđuje koncepte slikarstva te se postavlja pitanje o njemu samom. U autonomiji i jasnoći slikarstva stvara se novi svijet, nova stvarnost u sebi samoj, u djelu.
Katarina Ivanišin preispituje elemente u krajoliku. Nakon zapisa krškog terena u Istom nebu ona ulazi u raspravu o podmorju. Sve je povezano u prirodi, sve je fizički i metafizički isprepleteno, napominje se. Mijene se u kretanju događaju, odvijaju i uslikavaju na i u platno. Višerazinski su čitke te linije. Zrcalni niz općosti se uspostavlja. Ogoljavanjem krajobraza iskazuje se bitak u kojeg se ulazi, koji je u ljudskom biću jasan i čitak.
Autorica piše: „Različitim alatima, materijalima i slikarskim postupcima, izložbom Prolaz nastavljam istraživanje odnosa čovjeka i prirode, fokusirajući se na krhku prisutnost čovjeka u moru i njegov kratkotrajni trag; uron, izron i prolazak kroz vodeni medij, okom ili kamerom jedva uhvaćen prizor, prolazni otisak koji tijelo ostavlja u okolišu. More istovremeno privlači i podsjeća na granice ljudskog tijela; i kada je mirno, ostaje prostor kojemu ne pripadamo u potpunosti.“
Čisti istinit krajolik i nepoznati beskraj nas kreiraju da postanemo i ostanemo ljudska bića koja će svjedočiti i živjeti mir, istinu i svjetlost.
Svjetlost se umjerenim markantnim kolorizmom uprizoruje u kadrovima i ona je budnost ljudskog bića. Spokojni duboki prizori prožimanja i općost su mudrost kojom se rastvara pacifistički iskazan izvorni krajobraz i izrečen iskon. On je u ljudskom biću. U tome počiva optimizam bivstvovanja koji pripada istini. Aristotelov poznati iskaz govori da je mišljenje bitka, sad već bitka kao bistva, u temelju svega mišljenje mišljenja, mišljenje onoga u mišljenju mislivog. Ivanišin u umjetničkim djelima realizira ideje u osjetilnosti, osjetilnoj pojavnosti.
Sloboda se markira kao odricanje od suvišnosti, od okova vlastite nutrine, sistema, društva i dr. Mapira se ogoljena prirodna narav.
Ljudsko biće se ontološki portretira.
U Prolazu je riječ o samostanskim krajobrazima.
Razmatra se ukorijenjenost u prirodu i spoznaja.
Bivstvovanje u moru obuhvaća i transcendenciju jer označava prodor u područje ponad uobičajenog, prolaz iz svakidašnjeg, trivijalnog i svjetovnog u duhovno. Događa se transcendencija čovjekovog stanja i postignuća. Mir se podcrtava u pikturalnim šiframa Katarine Ivanišin. Ulazak u spokoj jest vizualno ronjenje u djela kojima se kodira višerazinski prolaz. Otvorenost spiritualnom usponu je neprestani udah i izdah zraka/duha. Svjetski duh, koji po Hegelu predstavlja stvaralačku praosnovu svega kozmičkog zbivanja, a koji se javlja u svijesti čovjeka kao subjektivni duh, u njegovim tvorevinama kao objektivni duh, očituje se u jedinstvu tih polova kao apsolutni duh.
U raznim oblicima rastvara se rasprava o istosti u različitosti. Netaknuto more ne ponižava i ne vrijeđa iskonsku vrijednost, već suprotno: ono svjedoči dostojanstvu i harmoniji bivstvovanja. To je logično mjesto za prisutnost (na više razina) ljudskog bića koje traži samo to da bude ono što jest. Praznina koja je uprizorena u pikturalnim scenama zapisana je kao metafizička pustinja svijeta, mjesto u kojemu ljudsko biće dobiva i živi neizmjerne i neprocjenjive blagodati", piše Petra Golušić.
Katarina Ivanišin (Dubrovnik, 1975.) diplomirala je slikarstvo na City and Guilds of London Art School 1998. te magistrirala na Royal College of Art u Londonu 2000., nakon čega djeluje kao samostalna umjetnica. Od 2000. do 2008. živjela je i radila u Londonu, gdje je predavala slikarstvo na City and Guilds of London Art School. Po povratku u Hrvatsku radila je kao kustosica pedagoginja u Prirodoslovnom muzeju Dubrovnik, a od 2014. radi u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu, gdje danas djeluje kao muzejska savjetnica pedagoginja i voditeljica Odjela za edukaciju i muzejskog Apisarija.
Samostalno je izlagala u Hrvatskoj i inozemstvu, među ostalim u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Umjetničkoj galeriji Dubrovnik, Galeriji umjetnina u Splitu te u Fondazione Stelline i Prirodoslovnom muzeju u Milanu. Sudjelovala je na više skupnih izložbi.
Dobitnica je prve nagrade T-HT [email protected] Muzeja suvremene umjetnosti (2015.) i Priznanja 24. slavonskog biennala (2014.). Slike joj se nalaze u zbirkama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Umjetničke galerije Dubrovnik, Galerije umjetnina u Splitu, British Government Art Collection u Londonu te drugim javnim i privatnim zbirkama.
