Godina dana je prošla od kada Dubrovačko-neretvanska županija ima novo vodstvo. Blaž Pezo vratio se tamo gdje je od 2010. do 2017. godine obavljao posao pročelnika Upravnog odjela za poslove župana i Županijske skupštine. Nakon izbora 2025. godine, 9. lipnja u Ranjinu je ušao kao čelna osoba najjužnije hrvatske županije. Prije toga, bio je ravnatelj Lučke uprave Dubrovnik gdje je upravljao jednim od najvrjednijih resursa - obalom. Županija kojoj je na čelu sastoji se od preko tisuću kilometara obale, pa se u intervjuu dotiče i pitanja pomorskog dobra, ali i gospodarenja otpadom, desetljeća čekanja autoceste do Dubrovnika i brze ceste do aerodroma, prijetnji koje dolaze iz BiH i stranih radnika
Kad danas pogledate prvih godinu dana mandata, što smatrate svojim najvrjednijim rezultatom, a što osobno osjećate ciljem koji morate ostvariti do kraja mandata?
Najdraže mi je što smo u proračunu za ovu godinu osigurali sredstva po 1000 eura za svako novorođeno dijete. To smo u kampanji najavljivali, a onda i brzo realizirali. Vidim da su građani to dobro prihvatili, roditelji su zahvalni jer im financijska injekcija dobro dođe kada je pomoć prilikom dolaska bebe konkretna. S druge strane, postoje problemi od kojih ne treba bježati. Ovdje mislim na CGO. Nema izlike, moramo uspostaviti kompletni sustav gospodarenja otpadom u županiji. To nije samo moja obveza, nego i jedinica lokalne samouprave. Činjenica je da ako to ne odradimo, nismo napravili civilizacijski odmak u odnosu na ono što smo imali prije. Kada kažem gospodarenje otpadom, znači da nema više bacanja, nego upravljanja otpadom, dakle odvojenog prikupljanja, recikliranja i na kraju obrade preostalog otpada. To kreće od ljudi pa moramo podignuti njihovu svijest, a to je obveza mene te svih gradonačelnika i načelnika. Siguran sam kako će nas ljudi nakon četiri godine mjeriti po tome jesmo li i koliko uspjeli u tome. Ima puno lijepih projekata, ali ovo nam stoji kao mač nad glavom i moramo to riješiti zbog nas, ali i generacija koje dolaze.
Kada je onda rok dovršetka izgradnje Centra za gospodarenje otpadom, kad će kamioni s otpadom ući u Lučino razdolje?
Kad govorimo o tom projektu, činjenica je da se sam Centar nije puno pomaknuo s pozicije na kojoj sam ga zatekao prije godinu dana. U međuvremenu su ostvareni pomaci u drugim segmentima, poput izgradnje pretovarnih stanica i uređenja odlagališta za odvojeno prikupljeni otpad, koji su dio šireg sustava CGO-a. Međutim, kada je riječ o samom Centru, napretka zasad nema. U sljedećih nekoliko dana slijedi ključna odluka o tome hoćemo li nastaviti realizaciju projekta s postojećim izvođačem ili krenuti u novi postupak.
To je jedan projekt koji 'stoji', s druge strane puno se u županiji napravilo na projektima lučke infrastrukture zadnjih godina. To je vama blisko područje, osam godina ste bili na čelu Lučke uprave Dubrovnik.
Sustav lučkih uprava je kompliciran s obzirom na to da imamo na svom području šest lučkih uprava, ali se pokazao veoma dobrim jer su sve opravdale svoje postojanje. Sve su pripremile potrebnu dokumentaciju i maksimalno iskoristile mogućnosti financiranja koje su im bile na raspolaganju za mnoge projekte. Zadnji od njih koji se realizira je luka Ubli na Lastovu, a osim toga uređene su mnoge luke poput one u Cavtatu, u Stonu, niz komunalnih lučica na Korčuli, prometno-putnički terminal u Veloj Luci. Očekuju nas i tri velika projekta: Prigradica, Polačište i Perna, vrijedni preko 60 milijuna eura. U Dubrovačko-neretvanskoj županiji smo iskoristili najviše sredstava i napravili, kako kaže ministar, renesansu hrvatske obale.
U cestovnom prijevozu je najznačajniji projekt ikad Pelješki most, ali građani desetljećima slušaju i o autocesti do Dubrovnika. Natječaj je opet poništen, puno je komentara kako je to opet bilo samo predizborno obećanje. Građani se prisjećaju radova na Osojniku koje je otvorio Sanader još 2009. godine, a autoceste nigdje.
Razumijem ljude kada imaju takve asocijacije, ali za razliku od tih otvaranja, jedna činjenica koja ide u našu korist je ta da su sredstva osigurana. Nekada su se radovi otvarali prigodno, bez podloge iza, ali to se više ne radi. Nažalost, natječaj je nakon dvije i pol godine poništen jer su cijene ponuditelja bile skoro duplo veće od procijenjenih vrijednosti radova. Hrvatske ceste se zato nisu odlučile potpisati ugovor s izvođačima, nego poništiti natječaj, a obvezali su se ponoviti ga u roku mjesec dana. Dakle, novi natječaj mora biti objavljen najkasnije do 15. lipnja. Nadamo se da će biti zainteresiranih izvođača radova i da ćemo dobiti korektnu cijenu s obzirom na stanje tržišta.
Jeste li dobili informaciju hoće li procijenjena vrijednost radova rasti s obzirom na to da su ponude premašile prijašnji iznos?
Procijenjena vrijednost u prošlom natječaju je stara tri godine, a znamo koliko su cijene rasle od tada, koliko je tržište čak i divljalo. Za očekivati je kako će procjena vrijednost sada biti veća, možda čak i puno bliža onim iznosima koje smo imali u ponudama.
I brza cesta do Zračne luke se još čeka. Zapelo je na trasi, koja bi bila vaš izbor?
Imam svoje mišljenje i trasu koju bih najviše volio, ali neću to komentirati javno. Ono što je meni najvažnije jest da većina ljudi bude zadovoljna. U Konavlima je definirana trasa, u prošlosti smo zapeli na trasama kroz Župu dubrovačku i Rijeku dubrovačku. Ta se tema dosta spominjala u predizborno vrijeme, sada su izbori prošli i mislim da svi kolege načelnici i gradonačelnici imaju politički legitimitet za donijeti odluku i dati prijedlog trase. U Župi dubrovačkoj intenzivno surađuju s Hrvatskim cestama. Koriste sve mogućnosti za otklanjanje dilema i za dobivanje odgovora što nosi jedna ili druga trasa te koje su opcije. Nadam se da će, kada budu imali kompletnu sliku, izaći pred svoje sugrađane i iznijeti prijedlog trase. Nama je najbitnije da definiramo trasu jer je to nulta točka, tek tada ćemo moći 'pritiskati' i lobirati za projekt. Ovo smo trebali davno riješiti, a nismo i sada je sazrelo vrijeme u politici i javnosti da se presiječe i krene u realizaciju.
S načelnicima i gradonačelnicima se redovno sastajete na kolegijima koje ste uveli kako bi raspravljali o takvim temama. Tko je na njima najglasniji?
U našoj su županiji 22 općine i grada, a posjećenost kolegija je poprilično velika. Otvaramo teme koje su aktualne, posebno o novim zakonodavnim rješenjima s razine države, ali raspravljamo i o komunalnim temama. Kada govorimo o glasnoći, svi znaju kako je načelnik Općine Dubrovačko primorje Nikola Knežić najproaktivniji i najglasniji, ali ne zato što on ima više problema od drugih, nego što prvi progovara. Imamo puno mladih gradonačelnika i načelnika kojima je iskustvo sudjelovanja na takvim sastancima vrijedno jer neke stvari saznaju iz prve ruke od starijih kolega. Moram istaknuti kako je na tim kolegijima i načelnik Općine Konavle Božo Lasić, koji je ujedno predsjednik Zajednice općina RH, poprilično je dobro upoznat sa svim zakonodavnim okvirima, ovlastima i obvezama lokalnih jedinica pa je mlađim kolegama na korist. Gradonačelnici Franković i Milan su saborski zastupnici pa imamo osobe koje mogu relevantno govoriti o svim temama. Uloga oporbenih gradonačelnika i načelnika je svakako zanimljiva. Možda nisu toliko kritični, ali vole otvoriti teme koje ih muče.
Što je s plažom u Uvali Lapad, očekujete li da će se problem koji se dogodio s koncesijom uskoro riješiti?
Što se tiče Dubrovačko-neretvanske županije, svi dosadašnji postupci su odrađeni ispravno. Nažalost, zakonodavni okvir kad je u pitanju pomorsko dobro, u prošlosti nije bio do kraja definiran pa postoji dosta oprečnih presuda. U tom smislu, netko to dobro zna i koristi. Iskoristili su maksimalno neujednačenu sudsku praksu na način da smo došli do zadnje instance suda koja treba utvrditi što napraviti. Mi očekujemo da se donese odluka. Dok god je ovo u statusu čekanja odluke, Županija ne smije ništa raditi. Interes Županije je da se tamo dogodi gospodarska djelatnost. To je u rukama sudskih vlasti koje, iz meni nepoznatih razloga koje ne mogu do kraja razumjeti, ne donose odluku. Sada mogu reći da je bitno da se odluka donese, pa kakva god ona bila, kako bismo znali što dalje - nastaviti s istim koncesionarom, ići na novi natječaj, pa možda i prepustiti Gradu na upravljanje. U tom smislu, nama su za sada ruke vezane. Možemo samo zahvaliti Gradu što prostor održava urednim, a frustracija mene i gradonačelnika je vjerojatno ista, a to je ona o kojoj govore naši sugrađani kada vide stanje prostora.
Spomenuli ste kako zakonodavni okvir kod pomorskog dobra u prošlosti nije bio do kraja definiran, i kako se to nekad iskorištava. Vidimo recentni primjer u Bokeljskoj ulici u Solitudu gdje se taraca vile gradi na tri metra od mora.
Pomorsko dobro kao resurs je važan, a s obzirom na to da je dan Županiji na upravljanje, po meni je nedovoljno iskorišten, a mogao bi biti resurs kroz koji imamo veće prihode. Naravno da moramo znati upravljati na pravi način, u smislu zaštite okoliša na što smo svi osjetljivi. Svi koji rade ludosti i pokušavaju izigrati priču, to im je možda moglo ranije prolaziti s obzirom na to da zakonodavni okvir nije bio do kraja čist i jasan, ali sada, nakon donošenja novog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, mislim da više nema tih mogućnosti. Jesu li to ostaci rješenja od prije, kao u konkretnom slučaju, moguće je. Siguran sam da takvih primjera ubuduće neće biti, a mi ćemo čuvati pomorsko dobro i našu obalu. Budite sigurni da će tako biti jer nam je to zakon sada omogućio i nema razloga da se slični slučajevi događaju u budućnosti.
Inspekcija je to gradilište zatvorila, a zatvorila je i gradilište Atlant Batala Centra. Sud je u prvom stupnju utvrdio da je zgrada izgrađena protivno građevinskoj dozvoli. Puno se zadnjih mjeseci govori o bespravnoj gradnji i rušenju, mislite li da ABC treba rušiti?
Lako je imati mišljenje, a mišljenje bi trebalo biti utemeljeno na dokumentima. U ovom momentu, moje mišljenje u tom smislu nije važno. Bitno je da se poštuje zakon. Je li došlo do propusta prilikom izgradnje? Vjerojatno jest, jer da nije ne bismo bili tu gdje jesmo. Nadam se da će Ministarstvo, Grad i investitor tu priču raščistiti na dobrobit svih. Oni koji su, i ako su, pogriješili u proceduri, trebaju odgovarati.
U zadnje vrijeme svjedočimo nizu USKOK-ovih istraga i uhićenja u sportskim savezima. Mnogi od tih sustava godinama su raspolagali značajnim javnim sredstvima uz relativno slab nadzor. Jeste li sigurni da sličnih problema nema u sustavu sporta u Dubrovačko-neretvanskoj županiji?
Kada sam došao na mjesto predsjednika Zajednice sporta DNŽ, prvo što sam napravio jest da sam tražio da dođe sportska inspekcija u Savez kako bih znao u kakvom stanju preuzimam Savez. U zajednicama su puno skromniji budžeti nego u nacionalnim savezima i realno nedovoljni za sve potrebe sportaša. Svi članovi su uključeni u rad i odlučivanje i da je netko primijetio problem, vjerojatno bi o tome govorio. Koliko znam, sedam godina koliko sam vodio Zajednicu sporta, nije bilo prigovora. Tu su uglavnom ljudi koji ne žive od sporta niti primaju plaću, nego su volonteri koji daju sebe i svoje slobodno vrijeme. O doprinosu sportaša i trenera ne trebam uopće govoriti. Bez obzira na sve, mislim da generalno možemo više novaca ulagati u sport, naravno uz kontrolu jer je u ovim nacionalnim slučajevima neosporno izostala kontrola.
Našem kraju prijete i projekti koji su preko granice, od aerodroma kod Trebinja, prostornih planova Općine Ravno, projekta Gornji horizonti... Kako se Županija uopće može boriti s time, kad se ne radi niti o teritoriju, niti o zakonodavstvu RH?
Naš je prostor u tom smislu veoma osjetljiv. Puno smo otvoreni prema BiH pa ne možemo biti mirni znajući što se događa u zaleđu. Svi projekti koji se tamo događaju, u drugoj državi, imaju utjecaja na život kod nas. Većina toga što smo mi zabranili na našem području tamo je dopušteno. Nažalost, imali smo i na zadnjoj Županijskoj skupštini pitanje vezano za projekte koji se događaju na području Općine Ravno, iza Ivanice pa do zaleđa Konavala. To su projekti s kojima bismo mi trebali biti upoznati i bilo bi dobro kada bismo imali alate da prilikom realizacije takvih projekata možemo biti stranka u postupku. Međutim, takvih alata nemamo dovoljno, što značajno otežava naše djelovanje.
Je li onda rješenje 'gurati' europski put BiH, da uđe u Europsku uniju i da moraju usvojiti zakonodavstvo koje smo i mi dobrim dijelom usvojili zbog Europe, a ne zato što smo 'silno prosvijetljeni' u odnosu na BiH, da i oni imaju takav poticaj kao što je imala Hrvatska?
Drago mi je da to na ovaj način spominjemo. Naravno kako je naš interes da BiH bude u Europskoj uniji i preuzme zakonodavni okvir kojem i mi pripadamo, tada bi komunikacija između naših i njihovih institucija bila puno lakša. Onda bi i oni preuzeli sve one sporazume koje mi imamo u odnosu na druge europske zemlje. Imamo i sada sporazume između Hrvatske i BiH na bilateralnoj razini, isto tako i Konvenciju o zaštiti voda, ali pitanje je kako njihove institucije rade i jesu li spremne provoditi ono na što su se obvezale. U tom je kontekstu više puta moj prethodnik problematizirao gradnju aerodroma kod Trebinja. Mi moramo o tome progovarati, a koristili smo do sada i koristit ćemo i dalje elemente državnih tijela u tome.
Vjerojatno i najveća prijetnja stoji nad dolinom Neretve, a konačno se provodi rješenje dugogodišnjeg problema zaslanjenja tla.
Trenutačno se događa najveći infrastrukturni projekt po vrijednosti u našoj županiji, iza Pelješkog mosta. To je obrana Neretve od zaslanjenja putem dva projekta: mobilna pregrada koja sprječava ulazak slane vode u korito rijeke, a onda se na višim pozicijama zaštićena slatka voda preuzima i putem sustava navodnjavanja spušta u kompletnu deltu, čime se smanjuje zaslanjenost tla, povećava produktivnost i spašava kompletna poljoprivreda. To nam je važan projekt jer ne možemo mirno spavati kada su u pitanju Gornji horizonti i projekti koji se rade na području Republike Srpske. Jedna od naših najvažnijih obveza za ljude u Neretvi je zaštititi poljoprivrednu proizvodnju. Na tragu toga, mandarina je najveća poljoprivredna kultura koju smo morali zaštititi jer je po njoj delta prepoznatljiva. Ove godine je došla u pitanje tehnologija kojom bi je štitili od sredozemne mušice, Ministarstvo je prihvatilo naše apele da se napravi lagani prijenos na sustav lovki. Usvojena su naša razmišljanja i osigurani novci za nabavu sterilnih mužjaka sredozemne mušice, da tako zaštitimo proizvodnju.
Turističke brojke na početku ove sezone su i dalje odlične, nema pada koji se najavljivao. Stranih radnika koji rade dominantno u turizmu je svake godine sve više.
Od početka godine do kraja svibnja zabilježen je rast od dva posto u dolascima i jedan posto u noćenjima, što je više nego odlično. I dalje su nam najbrojniji gosti iz Ujedinjenog Kraljevstva, SAD-a, Njemačke, Poljske i Francuske. Što se tiče radne snage, ona nam je potrebna. Prvenstveno, cilj nam je zadovoljiti potrebe Hrvata za poslom, a ako izvan toga postoji i dalje potreba za još radne snage, a sve u svrhu rasta gospodarstva i našeg standarda, ja sam za to. Kod nas je izraženija sezonska radna snaga i u tom smislu je dobra jer ti ljudi ne ostaju trajno. Dolaze iz različitih područja i političkih uređenja i ne može se svatko od njih na isti način prilagoditi, niti mi od njih možemo očekivati da će to apsolutno napraviti. U tom smislu je pojava sezonskih radnika dobra, odrade sezonu, ali ne ostaju ovdje živjeti što je dobro za njih, a i za nas. Naše gospodarstvo raste, a s novcem koji ovdje zarade u svojim matičnim državama mogu dobro živjeti. Njihov trajni boravak i ostanak u Hrvatskoj je posebna i šira tema koja nije vezana samo uz turizam. Očekujem da budemo oprezni prilikom zaštite svog identiteta i kulture.
U Dubrovniku postoji ogroman problem sa stanovanjem. Često se govori o mladim obiteljima, ali sada ni samci ni ljudi srednjih godina više ne mogu kupiti stan niti ga unajmiti. Kakva je situacija u ostatku županije?
Dubrovnik i ostatak županije ne mogu se u potpunosti uspoređivati. Postoje i prazna naselja, a s novom infrastrukturom i bržim prometom mislim da će ta područja u budućnosti biti zanimljiva za život. Cijene divljaju u turističkim mjestima poput Cavtata i Orebića, ali to nije samo specifičnost naše županije, nego je tako diljem jadranske obale, pa i u brojnim gradovima u Europi. Nije se lako danas mladom čovjeku skućiti, ali s novim mjerama Vlade, a koje će provoditi prvo gradovi i općine, a onda i županije tamo gdje gradovi i općine ne mogu naći zone priuštivog stanovanja, bi trebale pomoći. Osigurat će se infrastruktura kao i stanovi koji bi bili dostupni po građevinskim realnim cijenama, kako bi osigurali da mladi ljudi ovdje ostaju. Očito je kako smo sada na prijelomnici da zadržimo ljude u svojim sredinama.
