U subotu 28. srpnja 1914. Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato vlakom su stigli u Sarajevo. General Oskar Potiorek, guverner provincije Bosne i Hercegovine čekao ih je na kolodovoru kako bi ih odveo na primanje u Gradsku vijećnicu. U prvom autobomilu vozili su se Fehrim Čurčić, sarajevski gradonačelnik i dr Gerde, načelnik policije. Franjo Ferdinand i Sofija von Chotkovato bili su u drugom automobilu s Oskarom Potiorekom i grofom von Harrachom.

Krov automobila bio je spušten kako bi okupljena gomila imala što bolji pogled na ugledne goste. Nekoliko pripadnika Crne ruke čekalo je duž rute kojom će proći Franjo Ferdinand. Svakome od njih bilo je zapovijeđeno da ubije Franju Ferdinanda kada dođe do mjesta gdje se nalaze.

Dragutin Dimitrijević, šef obaviještajne službe u srpskoj vojsci i čelnik Crne ruke, poslao je tri čovjeka - Gavrila Principa, Trifka Grabeža i Nedeljka Čabrinovića u Sarajevo da izvrše atentat. Svakom je dao pištolj, dvije bombe i malu količinu cijanida. Bilo je im je naređeno da izvrše samoubojstvo nakon što nadvojvoda bude ubijen jer je Dragutinu Dimitrijeviću bilo od izuzetne važnosti da nitko ne preživi kako bi time eleminirao svaku mogućnost da priznaju kako je ubojstvo organizirano.

Prvi zavjerenik Muhamed Mehmedbašić, koji je stajao ispred zgrade Austro-mađarske banke, nije pucao kada je naišlo vozilo. Kasnije na suđenju izjavio je kako je ispred njega stajao policajac te se bojao da će ga uhapsiti prije nego što ispali hitac.

Slijedeći atentator je bio Nedeljko Čabrinović. Oko 10:15 bacio je bombu na nadvojvodino vozilo. Međutim, vozač koji je vidio kako nešto leti prema vozilu ubrzao je te je bomba eksplodirala ispod kotača narednog automobila. Tada su ozbiljno ranjene dvije osobe koje su se nalazile u autobomilu iza vojvodinog - Eric von Merizzi i grof Boos-Waldeck. Šrapenli bombe pogodili su i desetak promatrača.

Nakon što je bacio bombu Čabrinović je progutao cijanid i skočio u rijeku Miljacku međutim otrov nije djelovao pa je uhićen i odveden u policijsku postaju.

Vozač Franje Ferdinanda, Franz Urban, nakon pokušaja atentata, provezao je veoma brzo pokraj ostalih zavjerenika tako da oni i nisu pokušavali napasti nadvojvodu. Nakon službenog primanja u Gradskoj vijećnici nadvojvoda se interesirao za osobe ranjene u atentatu. Kada su mu rekli da se još nalaze u bolnici inzistirao je da ih posjeti. Pripadnik nadvojvodine svite barun Morsey rekao je nadvojvodi kako bi to moglo biti opasno, ali je Oskar Potiorek (koji je bio odgovoran za sigurnost kraljevskog para) odgovorio: "Zar vi mislite da je Sarajevo puno atentatora?"

Kako bi bio što sigurniji da će nadvojvoda stići do bolnice Potiorek je odlučio zaobići gradsko središte, ali je to zaboravio reći vozaču koji je u ulici Franje Jospa skrenuo desno. U to vrijeme na uglu je stajao Gavrilo Princip. Potiorek je tada shvatio da vozač ide krivim putem: "Što je ovo? Ovo je krivi put!" Vozač je zakočio i krenuo unazad. Kako je to radio sporo Princip je imao vremena izvuči pišolj i ispaliti nekoliko hitaca. Nadvojvoda je pogođen u vrat, a nadvojvotkinja u abdomen. Principov metak je presjekao vratnu žilu nadvojvode ali je on prije nego što će izgubiti svijest uspio povikati: "Sofija, draga moja! Sofija, draga moja! Nemoj umrijeti! Preživi zbog naše djece!"

Gavrila Principa policija je uhitila odmah kod mjesta atentata. Njemu i suradnicima suđeno je već iste godine. Budući da Gavrilo Princip po tadašnjim zakonima još nije bio punoljetan (punoljetnošću se smatrala 21 godina starosti), nije mogao biti osuđen na smrtnu kaznu. Umjesto toga, dodijeljena mu je najveća moguća kazna za njegovu dob - 20 godina zatvora.

Princip je stavljen u zatvor u tvrđavi Terezin u Češkoj. Riječ je o jakoj tvrđavi sagrađenoj još u 18. stoljeću, koja je ime dobila po carici Mariji Tereziji. Gavrilo Princip držan je u lošim uvjetima, tako da je dobio tuberkulozu, a težina mu je pala na samo 40 kilograma. Umro je na današnji dan 1918. godine, dok je Prvi svjetski rat, čiji je povod dao svojim pucnjevima, još bijesnio u Europi. U trenutku kad je umro bile su mu samo 23 godine.