FIFA je bila izvršno tijelo prvog međunarodnog turnira 1906., no takvo natjecanje nije doživjelo uspjeh. Ovaj neuspjeh kombiniran s ekonomskim faktorima je doveo do smjene Guérina i postavljanja Daniela Burleya Woolfalla, Engleza, za novog predsjednika. Iduće natjecanje, ono na Olimpijskim igrama 1908. je bilo uspješnije, bez obzira što su nastupili profesionalci koje je FIFA zabranjivala.

Članstvo u FIFA-i tražilo se i izvan Europe. Tako je 1909. savez JAR-a zatražio članstvo, Argentinci 1912., a Nogometni savez SAD-a 1913.

Tijekom Prvog svjetskog rata FIFA je izgubila punona polju igrača, jer je većina morala u rat. To je automatski značilo da će se rjeđe putovati na međunarodne utakmice. Poslije rata, predsjednik je postao Carl Hirschmann, Nizozemac, koji je FIFA-u sačuvao od propasti, no pod cijenu povlačenja država iz Velike Britanije, koje su na taj način obznanile da ne žele imati veze s protivnicima iz rata.

Godina 1946. je donijela povratak država s Otoka. Dana 10. svibnja 1947. odigrana je utakmica stoljeća između Odabranog sastava Ujedinjenog Kraljevstva i Jedanaestorice iz ostatka Europe na stadionu Hampden Park u Glasgowu, Škotska. Odabrani sastav UK je pobijedio s 6-1 pred 135.000 gledatelja. Utržak od prodanih karata je proslijeđen na račun FIFA-e da se održi i nakon Drugog svjetskog rata. I doista, FIFA je nastavila s radom i organizirala SP 1950. u Brazilu. Na svoju pedesetu godišnjicu (1954.) FIFA je imala 84 člana.

Domaćini Svjetskih prvenstava određuju se dosta vremena unaprijed. Tako se zna da će 2014. Svjetsko prvenstvo biti u Brazilu, 2018. u Rusiji, a 2022. u malenom Kataru, što je izazvalo dosta kontroverzi i kritika na račun trenutnog predsjednika FIFA-e Švicarca Seppa Blattera. Inače, sjedište FIFA-e danas se nalazi u Švicarskoj, u gradu Zürichu.