Naime, odmah nakon uhićenja, Trifković se žalio kako su razlozi za njegovo pritvaranje neopravdani, a pritvor mu se stalno produživao. Sve žalbe su mu odbijane, mada je utvrđeno kako nije ovisnik o opijatima, a nije bio osuđivan za ozbiljnija djela.

Nakon što je napunio tri maksimalne godine pritvora, prema Zakonu, pušten je na slobodu, ali samo dva dana prije izricanja nepravomoćne presude 2010. godine. Pravomoćnom s mu presudom dosuđene tri i pol godine zatvora koje je Trifković gotovo 'odležao' dok je bio u pritvoru.

Europski je sud zaključio kako osnove koje se tiču nečijeg zadržavanja u zatvoru ne smiju biti apstraktne, a što se odnosi na Županijski sud u Splitu, Vrhovni i Ustavni sud. Također je zaključeno kako Županijski sud u Splitu nije ocijenio dokaze koji se odnose na Trifkovićeve izvore prihoda. Sudovi su se pozivali na to kako Trifković konzumira drogu, mada u nalazu stoji kako nije razvio ovisnost.

Osim toga, utvrđeno je kako trajanje Trifkovićeva pritvora odgovara duljini zatvorske kazne koja mu je izrečena.