Konavle je, uz brojne hvalevrijedne stare tradicijske običaje, dobio još jednu tradiciju koju su konavoski lovci maksimalno odlučni održati.
Riječ je o “Gulašijadi“, odnosno natjecanju u spravljanju lovačkog gulaša od mesa divljih svinja. Ove su je godine organizirali već po treći put, a za razliku od prethodnih ovogodišnja je “Gulašijada“ pokazala tendenciju da preraste u pravu malu seosku olimpijadu, na način kako se to u Dalmatinskoj zagori, Slavoniji i Lici održavaju već desetljećima.
Predio Gater, na putu ka Zastolju, lani je omogućio sudionicima ovog natjecanja da se iskažu i u skoku udalj (ne iz zaleta nego “iz mjesta“), a ove još i u pikadu te gađanju iz zračne puške. No, spravljanje gulaša ipak je bila i ostala glavna disciplina. Ne sportska, nego kulinarska, ali je sve proteklo u sportskom ozračju i druženju zbog kojeg su najviše mnogi i došli, a obećali su si međusobno da će doći i iduće godine.
Ove je godine natjecanje postalo međunarodno: uz ekipe iz Župe, Dubrovnika, Slavonije (Garešnica) te domaćina, bila je tu i ekipa iz Makedonije, a može se reći kako je osim u makedonskoj, u svakoj ekipi bio barem jedan član iz susjedne BiH. Svi su spravljali gulaš po nekoj svojoj recepturi, ali su nam se Makedonci (koji su osvojili drugo mjesto) pohvalili kako su spravljajući gulaš koristili iskustva iz pripreme njihova nadaleko znanog tradicijskog jela gravče na tavče. Makedonci su zaposlenici dubrovačkog aerodroma i organizatorima su predložili da se ubuduće dozvoli mogućnost da se grah i veprovina spravljaju i na drugi način: “Bratko, tad bi tek vidio što kako grah i veprovina tri jezika pričaju! Gulaš je takav, ali gravče četvrti zamuckuje“, rekli su nam.
Iako nisu dobili pehar, odnosno osvojili jedno od prva tri mjesta, ekipa “Turić montaže“ iz Garešnice, gradića nedaleko Bjelovara, spravili su slavonski čobanac: uz malo ljute paprike njihov je gulaš “jedini bio na ožicu“: nakon što je meso dva dana odstajalo u pacu, spravili su ga uz luk, papar, mrkvu, lovor, ulje i samo 2 dcl crnog vina. Sve se krčkalo četiri sata - otkrio nam je Nikola Turić, dok je članica prošlogodišnje pobjedničke ekipe Andrea Brajčić iz LD Dubrava otkriva da je tajna u dobrom pacu i dobroj ekipi uz koju je sve lakše:
“Prvo smo meso poprigali da iz njega izađe voda, pa se to ubaci u dobro izdinstani luk i dodaju povrće i začini. Kad se sve uprži, dodaju se vino i začini, ali se kuha na jakoj vatri te je bitno da ima dosta tekućine i da se često miješa kako gulaš ne bi zagorio. Ovisi hoćeš kiselije ili ljuće dodaješ začine i vino“, ispričala je Andrea.
I ove su godine Cvijeto Šmok te Pero Bagoje bili srce i duša opsežne organizacije koju nije omela ni neopisiva vrućina. Prosudbeni žiri bio je u sastavu Ivo Vidak, Marko Car i Ljupčo Stojkov i valja priznati kako uopće nisu imali lak zadatak proglasiti pobjednika. U jednom trenutku Šmok je, zabrinut dugim vijećanjem, natjecateljima prenio kako žiri nikako ne može da se usuglasi! Jer, svaki je gulaš bio dobar i priča za sebe, ali su na kraju pehari, pored ekipe iz Makedonije, za treće mjesto pripali ekipi "Omladina" (u sastavu Pero Macan, Pavo Zglav, Đani Šmanjak i Martin Bećir), dok su prvo mjesto i titulu šampiona osvojili “Turkovići“ (u sastavu Ante Pijević, Pasko Kapetanić te Peri i Ante Balić).
