-'Rođena sam 15. siječnja 1962. usred ljute zime, u Beranama, ispod hladne i visoke planine Bjelasice, pored bistrog i brzog Lima. Te zime bivalo je i do minus 27 stupnjeva, a ulice su bile samo uzani tuneli između visokih zidova od snijega. Rođena sam u porodici Vulevića, porijeklom od plemena Vasojevića, koji dođoše iz Stare Raške i bila sam drugo dijete po redu od nas tri brata i dvije sestrice. Moj najstariji bratić Nenad nije znao baš dobro govoriti kad sam se ja rodila i ime Stana nije znao ponoviti, ali me je stalno zvao Beba: te beba plače, te beba spava... I dan-danas me zato svi od milja zovu Beba', stoji u njezinoj biografiji koja broji čak 20 stranica. 

Uža obitelj broji tristo ljudi, a doznajemo i da su prvi u Beranama kupili televizor.

-'Tako smo među prvima u Beranama kupili i televizor, jer to za tatu nije bila zabava, već naš prozor u svijet. Ja sam se još istog dana pohvalila u školi, ali mi je malo tko vjerovao, pa se moja kolegica iz razreda, Nurka, uputila kod mene kući odmah poslije škole da provjeri tu čudesnu kutiju i ostala bez daha', opisuje Stana.

S ovom se biografijom može mjeriti samo Titova ili možda našeg ministra Mihaela Zmajlovića.

Iz osnovne škole izašla je kao odličan učenik i vrhunska rukometašica, a završila je i osnovnu glazbenu školu. Nakon toga upisuje srednju medicinsku jer htjela je "spašavati ljude", a odlična je i u pripremanju kolača. –'Izuzetak je samo prva torta za moju prosidbu, koju sam upropastila u nervozi i tremi, ali sam je uspješno zamijenila domaćim pršutom', napisala je i nastavila pisati o "nježnom i pažljivom mladiću", kasnije prvaku u kickboxingu, kojeg je upoznala na drugoj godini fakulteta.

Izvor: Index.hr, Net.hr