Lista Srđ je Grad, Laburisti,  HDZ, Gjaja i Vićanovi vijećnici danas su pokazali kako mogu biti novih '13 veličanstvenih' u Gradskom vijeću Grada Dubrovnika. Upravo je taj broj 13 bio onaj koji je obilježio protekle četiri godine u Gradskom vijeću i na temelju kojega su tijesno, ali ipak do samoga kraja, vijećnici HNS-a, SDP-a uz Vićanovu trojicu bili presudne ruke u zraku i 'većina' prilikom donošenja ključnih odluka. Taj je omjer snaga, odnosno većinu, zamijenio neprirodni Dubrovački dogovor, kompromis stranaka koje koliko toliko zasad drže leđa politici, planovima i projektima Andra Vlahušića. Nedvojbeno, s vrlo očitom  figom u džepu.

Inicijativu o održavanju tematske sjednice o 'Odnosu Grada Dubrovnika i Društva prijatelja dubrovačke starine' službeno su inicirali vijećnici liste Srđ je Grad, koji su prikupili ukupno 11 potpisa  vijećnika. Iako se trebalo raspravljati o tom odnosu dva subjekta, rasprava je završila zaključkom o Zakonu kojega je donio Sabor RH i kojega trenutno razmatra Ustavni sud. Odnos Grada Dubrovnika i DPDS-a nije isključivo Zakon, problematika je puno šira. U pitanju je baština i kako njome upravljati. U pitanju je kupovina spomeničke baštine i tko se ima pravo na nju knjižiti. U pitanju je povjerenje. Netko ne vjeruje DPDS-u, drugi ne vjeruju izabranom gradonačelniku. Treba li možda vjerovati i jednima i drugima, ili ni jednima, ni drugima? U pitanju je javni novac. I to veliki novac. Licemjerno je tvrditi da novac nije bitan.

Clara pacta boni amici. Vijećnici liste Srđ je Grad Ivan Viđen i  Igor Miošić, u stilu čist račun – duga ljubav,  više su puta na tematskoj sjednici rekli kako im novac nije bitan i da ga zbog toga u svom prijedlogu nisu niti navodili. Nisu se željeli šporkavati novcem.  U toj retorici pridružio im se i laburist Matko Bupić. Grad Dubrovnik ima proračun od 400 milijuna kuna, a Društvo prijatelja dubrovačke starine ostvaruje prihod od ulaznica na zidine 60 milijuna kuna, što je iznos veći od tri proračuna Grada Metkovića. Ali novac nije bitan.

Evo zašto je to vrlo sporno, iako se doima vrlo moralnim. Zanimljivo je zapitati se zbog čega vijećnici kojima 'novac nije bitan' misle da su  građani upravo njih izabrali na izborima? Koja je njihova uloga u Gradskom vijeću? Pa građani na izborima biraju upravo onoga gradonačelnika i one gradske vijećnike za koje smatraju da će kvalitetno voditi Grad i upravljati njegovim resursima u interesu javnosti. Vođenje Grada itekako uključuje raspolaganje javnim dobrima, javnom imovinom, u što definitivno spada svaka lipa gradskog proračuna – novca.Tvrditi da ne žele raspravljati o novcu od zidina je krajnje licemjerno.

Misle da će im to donijeti jeftine političke bodove, a vjerojatno su i u pravu. Lokalni HDZ se konačno priklonio svojoj središnjici i nastupio protiv zakona kojemu su se njihovi zastupnici gorljivo protivili u Saboru, iako je jasan stav njihovog predsjednika Gradskog vijeća Nika Bulića kako novac od zidina treba pripasti Gradu Dubrovniku. To je nedvosmisleno napisao u pismu u kojem je pozivao uključene strane na dijalog i dogovor. Na taj dogovor s govornice Vijeća pozvao je i Vićanov nasljednik Lukša Matušić koji nije želio biti licemjeran i otvoreno je rekao kako u pitanju jest novac i tko će njime i kako raspolagati. Jasan je i stav njegovog prethodnika u klupi i predsjednika DDS-a Pera Vićan koji je također javno iznosio mišljenje kako novac od zidina treba pripasti Gradu i kako su zidine vlasništvo Grada Dubrovnika. Na koncu, i Srđevci su ti koji su u svom prvom prijedlogu napisali kako novac od zidina treba pripasti Gradu Dubrovniku, čije su vlasništvo i baština, a pretpostavlja se da je to i službeni stav SDP-a koji je na tom tragu u Saboru podržao Zakon o zidinama. Drugim riječima, svi osim Laburista i Iva Gjaje, ma što god trambunjali o baštini, tradiciji ili o tome kako im novac nije bitan, na tragu su neosporne činjenice kako zidine i ne mogu biti ništa drugo nego baština i vlasništvo Grada Dubrovnika i građana Dubrovnika. Dužnost je odgovornih političara, koje su birali građani, o toj baštini voditi računa manirima dobrog gospodara.

Jer tvrditi da su zidine vlasništvo i baština Grada Dubrovnika, nevezano uz prihod koji ostvaruju i tko njime treba upravljati, znači biti protiv zapravo skandalozne odluke vodstva DPDS-a da se na tu baštinu uknjiži. O tome veliki dušebrižnici u Gradskom vijeću, jaka i konstruktivna oproba, oni kojima 'novac nije bitan' nisu rekli niti riječi. Rekao je zato Denis Orlić da su se uknjižili između ostaloga i na 'nešto malo' zemljišta u Stonu, na 'neki jarak' kojega su platili 'nešto sitno'.

Eto, njemu je milijun i sto tisuća kuna sitno, koliko su to zemljište platili. S imovinom Grada Dubrovnika. I na koje su se također uknjižili. Ključnih tema gradski vijećnici nisu se dotakli, a jedna od njih je svakako i tko je taj koji odlučuje koja će se zemljišta kupovati s imovinom građana Dubrovnika. U javnost je poslana poruka kako je Dubrovnik odbacio Zakon i ona neformalna kako su Vićan i HDZ, bez obzira na svoje stavove, vrlo lako u novoj '13' kombinaciji.

Realno gledajući, žalosno je što moralna oporba, ili moralna vlast kako je krenulo, koja je navodno čista suprotnost liberalnom kapitalistu Vlahušiću ne želi razgovarati o novcu građana Dubrovnika. Optužuju Vlahušića da je milijun puta u svom govoru spomenuo 'milijune,' a ne žele na korist građana Dubrovnika za te milijune preuzeti odgovornost. Milijuni su izgleda apsolutno svima nebitni, pogotovo vodstvu DPDS-a koje je s tim nekim sitnim milijunčićem kupilo zemljište u Stonu. Jesu li mogli kupiti nešto drugo? Je li to mogao biti neki vrijedni prostor na Stradunu od kojega će kasnije ubirati dodatni prihod? Ne za privatne potrebe, nego za javne potrebe građana Dubrovnika. Pita li se itko od tih gradskih vijećnika kojima nije bitan novac koliko će sutra i kome vrijediti ta baština ako u Gradu više ne bude ljudi.

I žalosno je što je uz svu moralnu oporbu, borce za javni interes, očuvanje prostora, kulture i baštine jedini koji je u toj izabranoj  skupini vladajućih,  barem u svom govoru, više puta spomenuo interese građana Dubrovnika bio upravo truli kapitalist Andro Vlahušić.