Moje odrastanje odvijalo se nesretnih devedesetih, u poslijeratnom dobu privatizacije, tranzicije i Carle del Ponte. Bilo je to depresivno vrijeme, roditelji izgubljeni kao Hajdukova europska sezona, posao rijedak poput koncertnih nastupa Iggyja Popa u majici, perspektiva boje dresa Hrvatskog dragovoljca. Idealno tlo za raspačavanje droge. Na tržištu su se nudile sve ilegalne supstance osim jedne. Kokain je naprosto bio preskup. 

Onda su došli internet, pametni telefoni, Airbnb, niskotarifni letovi, a zajedno s njima i kokain. Kako je rastao životni standard, raslo je i korištenje nosa. Sve više ljudi, umjesto vitamina C, omega masnih kiselina i magnezija, kao glavni suplement u borbi s umorom i svakodnevnim obavezama konzumiralo je 'bijelo'. Shvatili su Hrvati da je koka, za razliku od speeda, idealan dodatak zdravoj i uravnoteženoj prehrani. Naime, za razliku od amfetamina, kokain konzumentu omogućuje papanje, ali i spavanje. Pa kud ćeš bolje? 

Onda su došli Ivica Đikić, Igor Rudan, korona, lockdown, inflacija, a zajedno s njima divljanje cijena. Kako je padao životni standard, raslo je i korištenje nosa. Naime, svemu, ama baš svemu rasle su cijene osim drogama. Sve više ljudi, umjesto cvjetače, tune i vina kupovalo je kokaina. Shvatili su Hrvati da je 'bijelo', za razliku od bijelog vina, idealan dodatak nezdravim i neuravnoteženim noćnim druženjima, jer je cjenovno puno prihvatljivije.  

Ne možeš biti đubre, pa dizat cijenu kokaina 

Nemojte se na mene ljutiti na ovo što ću vam sada reći, ali moram vam priznati da sam prema dilerima droge u post covid vremenu gajio određene simpatije. Iako meni osobno ni u džep, ni iz džepa, jer godinama ne uzimam nikakve ilegalne supstance, bilo mi je toplo oko srca kada sam shvatio da u ovom našem okrutnom društvu postoje ljudi kojima profit nije na prvom mjestu. Znaju raspačivači da je đankijima teško u koroni, mnogi su ostali bez posla, ne znaju što im nosi sutra, pa zašto bi oni sada bili toliki šupci pa im dizali cijene kokaina? Ne možeš biti đubre pa pritisnuti svoju mušteriju na dodatne troškove u ovako teškom trenutku. 

No, moje oduševljenje empatičnim dilerima splasnulo je prije neki dan kada je Hrvatski zavod za javno zdravstvo objavio službene statističke podatke o konzumaciji kokaina, ali i njegovoj čistoći. Naravno, Excel tablice o povećanju broja konzumenata u zadnjih deset godinama poklapaju se sa zdravim očima bilo kojeg građanina. Kokain-đane, logično, neprekidno rastu. Tako se u općoj populaciji, govore iz Zavoda za javno zdravstvo, onoj između 15 i 64 godina starosti, konzumacije koke povećala s 0,5 u 2011. na 2,6 posto u 2023. godini. U mlađih, čija se dob kreće između 15 i 34 godine, porast je još uočljiviji. S 0,9 u 2011. skočio je na 4,2 posto u 2023. godini. 

Točne brojke vjerojatno su puno više, to je svima jasno, ali ono što je mene u ovoj priči posebno pogodilo jest čistoća kokaina, odnosno bolje rečeno, sumnjive supstance s kojima ga dileri miješaju. Tako je prosječna čistoća jednog grama na ulici 51,3 posto što hoće reći da vam dileri kokaina u prosjeku prodaju svega pola proizvoda, a u drugu polovicu vam uvale što im je god pri vagi. Najčešće smjese za miksanje su analgoantipiretik fenacetin, lokalni anestetici prokain i lidokain, psihostimulans kofein, kreatin, te antihelmintik levamisol, a rjeđe analgoantipiretik paracetamol, alkoholni šećeri inozitol, lokalni anestetici diltiazem, benzokain, tetrakain i prokain te šećer manitol. 

Dio tih supstanci može biti opasan po zdravlje, pogotovo kada se konzumira zajedno s kokainom. Fenacetin, pokazuju istraživanja, je kancerogen i može biti štetan za bubrege i jetru. Lokalni anestetici kao što su prokain i lidokain mogu prouzročiti srčane aritmije i pad krvnog tlaka. Lijek levamisol posebno je zeznut. Inače se koristi za liječenje svinja i ovaca od srčanih i plućnih glista, no u čovjeka može dovesti do pada imuniteta. O kofeinu ne treba posebno govoriti. U kombinaciji s kokainom povećava mogućnost za anksioznost i napade panike. 

Kako možemo zaključiti iz ovih službenih podataka Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo dobivenih iz analize oko tisuću uzoraka, dileri droge ipak nisu altruisti, kako mi se znalo učiniti za vrijeme korone. Naravno da cijena nije rasla kada se miksa sa sranjima. A opet razna sranja nam uvaljuju i na tržnici, tamo preprodaju voće i povrće, tko zna čime ih sve prskaju, a cijena pomadora na placi košta kao far Lamborghinija. Nutella svoje namaze za tržište Istočne Europe također miksa s tko zna kakvim analgoanitpireticima, pa naša EU zastupnica Biljana Borzan stalno ukazuje da bi tvrtka Ferrero trebala građanima podizati kilograme jednakom nekvalitetom proizvoda i u Francuskoj i u Rumunjskoj. Možda da se Biljana malo bori i za čišći kokain. 

Svi šmrču, droge nikad nije bilo više 

Na kraju krajeva, političari ga masovno konzumiraju. Lakše je nabrojati građane EU koji ne uzimaju, nego one koji ga uzimaju. Doslovno je na svakom kantunu, ima ga više nego heroina devedesetih godina u splitskom Đardinu. Šmrču i policajci, suci, sportaši. Očigledno nikome nije stalo da se konzumacija kokaina smanji. U skladu s raširenošću takve su i kazne. Dobije diler koju godinicu, izađe iz zatvora za nekoliko mjeseci, jer tamo nikoga nije ubio i silovao, i opet normalno dila osim ako ne naleti na Zavadlava. Dileri bi brutalno trebali biti kažnjavani za (pre)prodaju droge, oni veliki 20 i više godina, mali 10 plus. Ali pošto svih zaboli za borbu protiv droge, nejasno je zašto se ona ne legalizira. Baš poput cigara, klađenja i alkohola. Lijepo dođeš na trafiku Tiska i kupiš gram 'bijelog', 'žutog', 'zelenog', platiš na to PDV, i bar država ima korist. Jer ovako kako je danas, bio on legalan ili ne, može se srediti vrlo brzo. Evo ja koji ga ne konzumiram, mogu ga riješiti u roku od po’ ure. Što bi tek bilo da sam u điru?  

Da je legalan, možda bi i ljudi bili zdraviji, bar ne bi konzumirali fenacetine, tatrakaine i razne druge pičke materine, niti bi južnoamerički ‘escobari’ godišnje poubijali tisuće ljudi (marihuana se isto tako šprica raznim halucinogenima, pa psihički labilni lako obole od psihoza. Da je legalna, bar bi se kontrolirala). O tome je nedavno govorio ljevičarski kolumbijski predsjednik Gustavo Petro. 

-Znanstvenici su to analizirali: kokain nije gori od viskija - rekao je Petro sugerirajući da bi se globalna industrija kokaina mogla lako uništiti ako bi se droga legalizirala u cijelom svijetu - Ako netko želi mir, posao švercanja droge mora biti demontiran. Mogao bi se lako razmontirati kada bi se legalizirao kokain u svijetu. Prodavao bi se kao vino! 

Švicarska je prije dvije godine također razmatrala pilot projekt o legalizaciji kokaina. 

-Rat protiv droga je propao. Moramo tražiti nove ideje. Kontrola i legalizacija bi mogle biti efikasnije od puke represije - rekla je Eva Chen, članica vijeća Berna iz stranke Alternativna ljevica. 

Bogata Švicarska ima jednu od najviših razina upotrebe kokaina u Europi.  

-Trenutno u Švicarskoj imamo puno kokaina po najjeftinijim cijenama. Danas možete nabaviti dozu kokaina za nekih 10 franaka, što nije puno više od cijene piva - rekao je svojevremeno Frank Zobel, zamjenik direktora u organizaciji Addiction Switzerland. 

Jebiga, da je kokain legalan, danas bi ga se možda manje konzumiralo. Cijena bi mu u inflaciji, kojeg li apsurda, sigurno višestruko narasla kao i svim proizvodima i suplementima (ne)zdrave i (ne)uravnotežene prehrane, pa bi bio nedostupniji. A ovako je zbog miksanja sa raznim sranjima jeftiniji od piva i vina. Kao što bi rekla dobra, stara Marija Antoaneta. 

-Sine, ako nemaš za praline, onda šmrči kokaine!