U lipnju 1936. Dubrovnik je zadesila jedna od najneobičnijih tragedija u njegovoj povijesti. Tog jutra, naime, vojni zrakoplov dvokrilac obilazio je grad u niskom letu izvodeći bravure sve dok krilom nije zahvatio tvrđavu Minčeta i srušio se na predjelu Prijekog.

Pri padu zrakoplova poginuli su pilot i navigator, a zbog požara kojeg je prouzročio pad aviona, poginulo je još sedmero Dubrovčana. Razloga pada zrakoplova je nevjerojatan: pilot je bio zaljubljen u jednu djevojku koja je u to vrijeme bila stacionirana u Hotelu Gradac (današnji Ženski đački dom), a koju je upoznao na plesnjaku u Palači Sponza.

Pilot je, nakon upoznavanja, svako malo dolazio s vojnog aerodroma u Mostaru izvodeći opasne vratolomije kako bi svojom hrabrošću zadivio djevojku. Isto tako je u niskom letu iznad Hotela Gradac otvarao prozor zrakoplova i izbacivao djevojci pisma. Potom bi joj „mahao“ krilima u znak pozdrava. Neki svjedoci iz tog vremena tvrde da joj je bacao i bukete cvijeća.

No tog jutra sve je krenulo po zlu, i dogodila se velika tragedija. Zanimljivo da su mediji i onda bili cenzurirani te da su o nesreći izvještavali suprotno novinarskih pravilima. Vojne vlasti željele su u javnost pustiti što manje podataka kako bi sačuvale ugled vojnog zrakoplovstva, pa tako, nevjerojatno ali istinito, nikad nisu objavili rezultate svoje istrage.

O ovoj nesreći kasnije je najiscrpnije pisao novinar Suad Ahmetović koji je sredinom sedamdesetih nastojao doći do djevojke kako bi ispričala svoju stranu priče, ali unatoč velikom trudu, nije uspio. Ipak je to bilo doba kad nije bilo interneta, ni društvenih mreža.

Zanimljivo da je iste godine, samo dvadesetak dana nakon pada zrakoplova na Prijekom, Dubrovnik dobio prvu zrakoplovnu putničku liniju u povijesti. Bio je to let Dubrovnik-Sarajevo-Beograd. Uvođenje zrakoplovne linije dubrovački su mediji popratili s oduševljenjem. Zaključili su da su zrakoplovi budućnost Dubrovnika.