'Imao sam osjećaj kao da sam zadnji auto u Formuli 1,' kazao je svjedok Ratko Radanov koji je ispričao  kako je kobnog 5. studenog 2010. godine oko podneva vozio autocestom Zagreb-Rijeka prema Rijeci.

- Bio sam u lijevoj traci i pretjecao automobil u desnoj kad su između nas, kroz sredinu projurila tri automobila. Rekao sam si: 'Dečki ovo nije dobro'. Svega nekoliko sekundi kasnije dogodila se nesreća - kazao je Radanov i dodao da je, u trenutku kad su ga pretekli, vozio oko 110 km/h.

Svjedočili su i Damir Nakić, koji je bio suvozač u Opačkovom Nissanu i Hrvoje Petrović, koji je vozio Ford Focus. S njima je na Grobnik tog dana išao i Sven Šalković u crnoj Ultimi njemačkih registracija. Nakić je ispričao da je Čolak u svom Ferrariju desnim kotačem nagazio središnju liniju, te da su u trenutku udara bili na zaustavnoj traci, gotovo na ogradi.

- Dado je skrenuo volan udesno i nagazio kočnicu. Stali smo 50-ak metara dalje. Odmah smo otrčali do njih pomoći im. Marina smo odvukli dalje od Ferrarija, Ivani nismo mogli pomoći - kazao je Nakić, koji tvrdi da se kobnog dana nisu utrkivali te da su se vozili prosječnom brzinom od 130 do 150 km/h. Usporili bi kad se Nakić javljao na mobitel zbog buke koju proizvodi auspuh.

Petrović je kazao da su se, prije polaska na Grobnik, svi našli na benzinskoj postaji OMV kod Lučkog. Zajedno su krenuli s benzinske i spontano formirali kolonu. Čolak je bio prvi sve do odvajanja za Rijeku.
- Tamo sam ga prvi put prestigao. Nakon odvajanja jedno vrijeme nije bilo auta. To mi je bilo čudno pa sam zvao Nakića da ga pitam šta je bilo - objasnio je Petrović. Iako i on tvrdi da se nisu utrkivali, nije htio odgovoriti kojom brzinom su vozili. Obojica vozača na početku suđenja kazala su da se ne osjećaju krivima. 

Ivana Obad 24sata