Jučer smo pisali kako Crkva okreće milijune kuna na poslovnim prostorima u starom gradu, te drugim biznis aktivnostima, a danas istražujemo koliko od te zarade daju siromašnima. Uostalom, kako i sam papa Franjo kaže, to bi trebala biti temeljna djelatnost Crkve – pomagati onima kojima treba. Zanimljiva je još jedna njegova izjava koja kaže da nije dovoljno dati nekome kruha, nego mu pomoći da više ne bude siromašan, odnosno ili mu dati posao ili ga školovati.

Unutar Crkve za ova pitanja djeluje Caritas, pa tako i u Dubrovačko-neretvanskoj županiji. Dubrovačkim Caritasom rukovodi don Robert Ćibarić i prilično je aktivan. Tako su u ovoj godini dijelili besplatne udžbenike za školarce, pomogli su opremiti stan obitelji Kipre koja je živjela u teškim uvjetima, osnovali su posudionicu medicinskih pomagala, u korizmi su u suradnji s trgovačkim lancem Pemom skupljali hranu za siromašne...

Sve lijepo i pohvalno, ali ako se malo bolje zagledate, vidi se da za sve ove akcije Crkva izdvoji minimalno novaca. Ustvari, financijski nositelji su građani, a Caritas više-manje rukovodi projektima. Besplatne udžbenike skupili su građani, Caritas je financirao jednim dijelom obnovu stana obitelji Kipre, ali skupa s Gradom, Županijom i građanima, u korizmi su građani skupljali hranu za siromašne, a medicinska pomagala se također nabavljaju raznim donacijama. Tako je i s odjećom, obućom, bijelom tehnikom, ostalim kućnim potrepštinama...

Kako su nam kazali u Biskupiji godišnji proračun Caritasa iznosi 600 tisuća kuna.

- U zadnje vrijeme vjernici češće darivaju svoj novac Caritasu. Na godišnjoj razini to bi otprilike bilo, ovisno o akcijama, između 5 -10% godišnjeg proračuna. Također, neke projekte Caritas prijavljuje i na natječaje lokalnih gradskih i općinskih natječaja i na taj način, ukoliko prođu, zatvara se u cijelosti ili djelomično financijska konstrukcija pojedinog projekta.

Ni na ovaj upit nam nisu u potpunosti odgovorili. Pitali smo ih s koliko novca Dubrovačka biskupija financira Caritas, ali malo su skrili taj podatak. No kada pogledamo godišnji proračun dubrovačkog Caritasa vidimo da je on znatno manji nego što Crkva zaradi samo od iznajmljivanja poslovnih prostora u starom gradu ili od ulaznica u Nacionalni park Mljet. Do 10% novca, odnosno 60 tisuća kuna pribave građani, a kako sami kažu dio kolača dobiju i iz raznih proračuna. Ipak nešto i sami financiraju.

-Caritas dijeli mjesečne stalne novčane pomoći za 20 obitelji; mjesečne stipendije za 18 studenata; jednokratne novčane pomoći ponajprije u obliku plaćanja računa za električnu energiju, vodu, kupuje potrebitima neke vrste lijekova (s obzirom na ograničena sredstva ovdje se ipak traži preporuka župnika ili neke od nadležnih institucija) – kažu iz Biskupije.

Za katolike, siromašnu osobu preporučuje župnik, a nekatolike nadležne institucije. Za usporedbu, zaklada Blaga djela, koja doduše vjerojatno ima više poslovnih prostora od Crkve unutar zidina (to se ne zna, jer Crkva ne želi otkriti taj podatak), u 2010. je stipendirala 53 siromašna studenta i učenika, namirnicama je opskrbila 25 obitelji s 80 članova, a u suradnji s Domom umirovljenika realizirala program pomoći i njege u kući u koji je bilo uključeno 75 korisnika. 

Don Robert, također, često u svojim nastupima poziva institucije i poslovne organizacije da doniraju novac kako bi se pomoglo onima kojima treba. Ispada da Caritas najrjeđe novac traži od Crkve koja, vjerovali ili ne, želi vratiti pod svoju kontrolu čak 35 tisuća nekeretnina, 10% svih poljoprivrednih zemljišta u Hrvatskoj, čak i avionsku pistu u Zemuniku...Svojedobno je premijer Hrvatske Ivica Račan kazao kako se predmeti Crkve rješavaju dvostruko brže nego svi ostali.

Kud žure, zašto im je to vlasništvo toliko potrebno, kao i posljedično novac koji mogu dobiti od toga? Je li za siromašne, što naglašava papa Franjo da bi trebala biti najvažnija zadaća Crkve? Ili za skupa osobna vozila, ručkove, putovanja? Naravno i za jedno i za drugo. Crkva donekle pomaže siromašnima, ali ta bi izdvajanja trebala biti kudikamo veća.