Službeno je, odlučio sam to reći jasno i glasno – Dubrovniče, prekidam s tobom! Neću ti nedostajati, ali nećeš ni ti meni. Naša veza nije štimala od samog početka. Ali, jedan si od najljepših gradova kojeg sam ikada vidio. Samo iz tog tazloga pružio sam ti više šansi nego što ih stvarno zaslužuješ. Priznajem, 'bacao sam oko' na Split neko vrijeme. I sada s novom autocestom skroz do Ploča i bez prelaženja granice do Splita stignem lakše i brže. Definitivno je došlo vrijeme za napraviti pauzu.

Dubrovniče, postaješ prenapučen. Bože, tijekom ljeta prometna policija regulira gužve na ulazu u Grad. Hrana u povijesnoj jezgri je, najblaže rečeno, prosječna. Pića su dvostruko, ako ne i trostruko skuplja nego drugdje u Hrvatskoj. Usluga također nije za pohvaliti se. Sve to nije dovoljno za nezaboravno iskustvo. 

Suvenirnice i trgovine nisu ni vrijedne spomena. Zadnji put kada sam zapravo ušao u jednu prodavačica je galamila na mušteriju jer nije imao sitnog.

Još volim šetati po tvojim zidinama. Volim snimati fotografije tvojih čarobnih detalja. Još volim pogled na povijesnu jezgru. Volim tvoje krovove. Ali, kako sam rekao, trebam odmor, pauzu. Usput ću uštedjeti dosta novca. Jer, uvijek si me 'pelješio'. Tri kave i čaša vina za 14 eura. Stvarno? Četiri sendviča i četiri boce vode za 28 eura! U Splitu smo ručali za taj iznos. To nije 'cool'.

Možda ću se vratiti. Stvarno mi se sviđaš. Ali, zbilja trebam odmor od tebe. To je to, službeno smo prekinuli.

(Preuzeto s travel guide-a i bloga Frank About Croatia)