ZAŠTO MRZIM MATIJU BABIĆA

Da budem iskren uopće ga ne mrzim, potpuno suprotno, naslov sam stavio samo zbog čitanosti. Dakle, zašto ga volim? Zato jer sam po pisanju portala Dnevno kratkonogi derpe i kao takav imam legitimitet voljeti drugog muškaraca. To smo apsolvirali, ajmo dalje. Volim ga jer je iz ničega napravio nešto. Kada mu je umro stari, sa 400 maraka otpremnine kupio je dva kompjutera i tako je nastao Index. To cijenim. Volim ga zato jer iza njega ne stoji nitko. Sam svoj majstor, sam svoja budala, ili heroj, zavisi kako gledaš na stvari. Volim ga i zato jer je nebrojeno puta afirmirao emisiju koju radim, branio nas od kojekakve bagre, unutarnjeg i vanjskog neprijatelja. Matija Babić, hrabro čeljade. Neću navoditi situacije koje to ilustriraju, ko ima oči vidi, ko ne vidi, njemu je hrabar Šimunić. Uglavnom kod Matije Babića nalazim osobine koje počesto sam nemam i zato mi je valjda taj momak drag. Propada mu portal, kažu. Portal koji je više od deset godina na strani slabijih, ugroženih, na strani manjina, sisa i guzica, portal koji i ovih dana otkriva afere, pokušava ovu smiješnu zajednicu u kojoj živimo učiniti mjestom poželjnijim za život. Ako i propadne, neka. Hrvatska i ne zaslužuje Index. Mjera naše stvarnosti su domovina, bog i obitelj. A Matija Babić će se snaći, ne treba u to sumnjati, premda... ne bih ga prerano otpisao. Evo baš ovih dana poručuju mu da se gubi se iz Hrvatske, a on odgovara .“Ne pada mi na pamet! Još vam planiram zagorčavati život u Hrvatskoj. Znam da mislite da je to nemoguće. Vas je par milijuna, a ja sam samo jedan. Ali ja sam Matija Babić.“ Ha, ha, ha, reći će budala, a autor kolumne prisjetit će se Tarantina i mitske borbe glavnog junaka i 80 jakuza u Kill Billu. To je to, sve je moguće, udri muški! A za nevjerne Tome koji iz debele hladnovine vlastitih životnih kompromisa ismijavaju sanjara Babića, jedna poruka starog dobrog Sigmunda Freuda: „Stvarnost je utočište bijednika koji ne znaju živjeti u snovima“

Aco Stanković