Nitko nije bolje secirao hrvatski mentalitet i našu političku zbilju od Krleže. U svom kultnom djelu Zastave, piše o tome kako narod uvijek iznova nasjeda na iste predstave moćnika. „Ljudska je pamet kratka, a glupost beskrajna. Mi se vječito vrtimo u krugu istih zabluda, klanjajući se idolima koji nas gaze, dok nam uši paraju prazni govori onih koji misle da su bogovi, a zapravo su samo sluge vlastitog ponosa”, zapisao je.
Ako ste se u naletu optimizma ponadali zajedničkoj kavi i civiliziranom dogovoru naša dva brda, od toga neće biti ništa. Umjesto dva državnika dobili smo dva estradna tabora dok je cijela nacija pretvorena u vatrene navijače u ovom prvenstvu bez smisla. Na jednom tribinskom sjeveru imamo fanove 'Glavnog Gusana' s brda, koji plješću svakoj uličnoj-birtijaškoj lekciji, dok na južnoj tribini sjede navijači 'Glavnog Gusana' s drugog brda, koji slave briselsku poslušnost i birokratski inat. Igra se prljava utakmica, a jedini rezultat je dno dna na semaforu javne komunikacije. U cijeloj toj političkoj parodiji, najteže je prošao časni general Kundid. Poslan mu je francuski ključ, doslovno i metaforički. Veliki dečki marljivo pišu scenarij za mini krimi seriju.
Dok je na četrdeset stupnjeva gutao prašinu u Slunju pripremajući vojsku, kako je dramatično otkrio Zoki, šef ureda premijera Zvonimir Frka-Petešić, telefonski je ribao prvog vojnika države i prijetio mu hitnim umirovljenjem, ako se ne nacrta na raportu. Da apsurd bude potpun, u taj fajt ubačena je i crtica da je dotični predstojnik zapravo francuski državljanin. Tako ispada da francuski državljanin u ime hrvatske Vlade prisiljava hrvatskog generala da maršira u Parizu. Junaci serija NCIS bi na ovakav zaplet dali otkaz od muke. Profesorica Sanja Barić drži da je premijer u pravu zbog tehničkog slova zakona. Iako neki drugi ustavno pravni stručnjaci, kako to već biva u maloj zemlji Hrvatskoj, imaju potpuno oprečna mišljenja. Svi upiru prstom u Ustavni sud, no tamo su odlučili oprati ruke u stilu Poncija Pilata, proglasivši da se oni ne bave 'političkim prijeporima'. Ako se čuvari Ustava ne bave ustavnim raspadom zapovjednog lanca, na komu je, zaboga, da to rješava? Na mažoretkinjama? Naravno, ako one ne odu u Pariz.
U uređenom društvu, ponašanje vođa diktira ritam nacije. Kada civilizirani lideri razgovaraju argumentima, ta se kultura preslikava na niže razine. Kod nas, kada se dva centra moći tuku najnižim uvredama, to je otvorena pozivnica za agresiju i ulično nasilje na svakom uglu. Ako šefovi države smiju javno prijetiti "mlohavim motkama" i tjerati inat, zašto bi prosječni građanin bio bolji? Vratili smo se ravno u 1918. godinu i potvrdili onaj naš u krvi zapisani, neuništivi genetski kod "guske u magli". Radić nas je preklinjao da ne srljamo, ali mi jednostavno ne znamo biti država. Imamo predsjednika koji Europi dijeli bezobrazne lekcije izvan svake pameti, zbog čega nas u Bruxellesu doživljavaju kao potpuno nebitne i naporne autsajdere sa specifičnim domaćim folklornim predsjednikom. Nije slučajno što Zokija nijedna zemlja EU, osim Slovenije i nekad Orbana, ne poziva u službeni posjet. Sad kad nema Orbana, morat će češće na krkačinu kod Dodiga. Fućkaš EU zemlje!
S druge strane imamo premijera čija je blizina i poslušnost prema EU toliko velika da bi valjda poslao vojsku i na pariški tjedan mode ako Macron tako zatraži. Nedolazak dvadesetak vojnika na mimohod neće izazvati nikakve geopolitičke potrese niti sankcije. Francuska će i dalje prodavati napredne Rafalee našim susjedima,Netflix i druge streaming platforme će i dalje snimati krimi hitove. Možda iskoriste i neki scenarij naših velikih vođa. No, poruka koju šaljemo svijetu i samima sebi je porazna. Mi smo neozbiljno pleme s golemim egom na čelu. Povijest se ponavlja kao farsa, magla na našim brdima ponovno je pobijedila razum, a država i njene institucije će po tko zna koji put ostati tek sporedna stvar u bolesnoj potrebi dvojice likova da dokažu tko je glavni gazda u selu. Eto vas.
