Njihova koalicijska neslaganja vezana su uz proračun, na to koliko i kako se troši državni novac i kako olakšati život građanima. U posljednje vrijeme većina rasprava u Europi, pa i šire, vode se oko novaca za naoružavanje, ali i održavanje socijalne stabilnosti. Ali tako nije u malenoj zemlji Hrvatskoj. Ovdje se glavni prijepori i unutar, i izvan koalicije, vode oko pjesama i pjevača. Gotovo idilično, prema ostatku svijeta. Ipak nije bez temelja izjava jednog starog liberala, nažalost zaboravila sam mu ime, koji kaže, parafraziram, kako su nam glavne teme fašizam, totalitarizam i antifašizam, pri čemu lagano klizimo u idiotizam. Takva čudna vremena donose i čudne odluke. U tom kontekstu sasvim se uklopila odluka predsjednika HSLS-a, kako će glasati za novog ministra u skladu s koalicijskim sporazumom, ali.... Nakon trideset dana izlazi iz koalicije, ako se premijer i društvo ne resetiraju na početne postavke.

Te postavke prema Hrebaku nisu ustašluk, već ostavština Franja Tuđmana i Domovinski rat. Odluku je donijela Hrebakova stranka, koja je već odavno svedena na Bjelovar i okolicu, što nije za podcjenjivanje, ali ukazuje na tužnu sudbinu liberalizma u Hrvata. Odlučili su kako će svom desetogodišnjem partneru dati mjesec dana za potpuni reset od ustašluka ili odlaze iz koalicije. Nejasno je treba li se Plenki odreći pjevača, jednog ili više njih, samo pjesama ili i uzdignutih desnica, DP-a ili samo onog jednog smušenog  pjevača i pucača, Dabra. Je li njihov veliki partner, točnije Plenki, spreman na reset ili će pronaći neki novi žetončić, ovisi samo o njegovoj procijeni što mu je dugoročno isplativije. Kako god, ima mjesec dana za odluku, što je pošteno jer neće valjda iz Indije slati telegram s odgovorom Hrebaku. U tom smislu, Hrebak se pokazao odlučnim, s odlučnom vremenskom zadrškom, što je, kako sam kaže, odlika političkog pragmatizma. E sad, pragmatizmi su takvi. U osnovi su stvar isplativosti u određenom trenutku ili nešto dugoročnije. Što je u redu, jer upravo tako se u nas i percipira politika.

Za to vrijeme svi propituju hoće li Zoki izaći sa svojom listom na idućim parlamentarnim izborima. Do toga ima vremena, ako ne bude izvanrednih , što je teško vjerojatno. Netko je priču pustio u eter i izazvao priličan kaos u oporbi. Bilo bi logično kako su to plasirali vladajući da  izblesiraju oporbu, ali kako na tu temu s Pantovčaka dolazi samo šutnja, ipak se čini kako se radi o svojevrsnom sondiranju terena gazde od Pantovčaka. Ima li to veze s nekim ozbiljnim Zokijevim planovima ili se samo dosađuje na svom brdu pa baca papirnate aviončiće odozgo? Hajdaš Dončić prilično je nesuvislo objasnio kako neki lupaju loncima i poklopcima dižući buku kako bi posvađali njega i budućeg koalicijskog partnera Tomaševića. Koaliciju u kojoj će, sasvim logično, on biti premijer jer je njegova stranka veća od stranke Možemo. Pa je opet lamentirao o loncima i poklopcima. Bude li i dalje davao ovako 'suvisle' odgovore, doista ukazuje kako je idealan kandidat za premijera. Je li Zoki bolja opcija? Jednom je bio premijer i nije se baš proslavio. No, u međuvremenu je sazrio i puno je egzaktniji u vrijeđanju, ali i sklonosti biti svakom loncu poklopac. Jesu li to Hajdašovi lonci i poklopci ili je u igri neko drugo suđe, zasad nije poznato.  Zoki utihnuo i vrag bi ga znao što mu je na pameti. Pitanje je zna li i on.

Pitam moje u Gradu ima li dolje što novo. Kažu, ima! Sunce! Konačno smo ga ugledali. No, ne zadugo, opet najavljuju kišu, ali ako bude sreće, za vikend bi opet moglo zasjati. Kiša osim što je dosadila, čini još više štete pojačavajući opasnost od novih klizišta i padanja kamenja i, ne daj Bože, stijena s padina Srđa. Sretna je okolnost što je sanacija i osiguranje Srđa od ozbiljne opasnosti po građane još lani proglašena žurnom. Žurnost u nas traje godinama. Možemo se samo moliti da ne bude nesreće kakva je lani uzela mladi život. Ili kako s pravom kaže novinarka Dubrovačkog dnevnika u svom tekstu: „Država koja nakon smrtnog slučaja ne uspije osigurati par stotina metara ili koji kilometar kritične prometnice u godinu dana, nema pravo koristiti riječ 'žurno'. To nije žurnost, to je institucionalna tromost maskirana birokratskim rječnikom“. Nažalost, u pravu je, upravo o tome se radi, uz još jedan dodatak. Bezobrazna indolentnost. Eto vas.

*Iz tiskanog izdanja