Festival će trajati 24 sata dnevno u futurističkom ''Pride Cityju'', uz glazbu, svjetlosne efekte i atmosferu koja će, kako kažu organizatori - gorjeti. I baš tu, prvi put u povijesti reklama, promotivni slogan zvuči ko doslovna prijetnja.

Naravno, odmah se otvaraju ozbiljna filozofska pitanja. Hoće li Lotova žena postati službena maskota festivala? Hoće li VIP zona biti nazvana ''Stup soli''? I postoji li plan evakuacije, ako Netko gore ponovno odluči da je cijela manifestacija ipak malo previše kreativna?

I dok vjerske zajednice pišu priopćenja puna zgražanja, bezbožni influenceri već traže najbolji kut za selfie pokraj Mrtvog mora, jer njihovi pratitelji više ne razlikuje apokalipsu od wellness centra.

Mediji već objavljuju i moguće PR slogane, a evo nekih koji zvuče savršeno:
''Sodoma i Gomora – drugi pokušaj, ovaj put uz DJ-e''
''Nekad sumpor i oganj, danas laseri i šljokice''
''Idealno mjesto za slavlje života – na najdubljoj depresiji na Zemlji''

Premijer Plenković pokazuje da ni njegova Vlada nije ništa manje talentirana za političku akrobatiku. Ovoga puta javno je izrazio sućut povodom smrti Julienne Bušić, žene koja je zajedno s mužem Zvonkom izvršila otmicu američkog putničkog aviona 1976. godine. Junak Zvonko je u SAD-u dobio 30 godina zatvora, a gospođa mu - trinaest. U akciji je poginuo američki policajac pokušavajući deaktivirat bombu.

Premijer je tako poučio Hrvate kako je Julienne Bušić ''život posvetila borbi za slobodu hrvatskog naroda'' i time postala ''trajni simbol povezanosti Hrvatske i iseljeništva''. Impresivno! Nekad su simboli povezivanja bili znanstvenici, umjetnici ili humanitarci. Danas, izgleda, i otmica aviona može postati domoljubni projekt. Istina jes' da je dio hrvatske emigracije u povijesti živio u uvjerenju da se za hrvatsku stvar mora borit svim sredstvima. Zato su i bili emigranti. Ali kad hrvatska vlast, skoro stoljeće kasnije, i dalje koketira s terorizmom upakiranim u nacionalnu zastavu i šalje poruke u kojima za poginulog policajca nema ni jedne jedine riječi suosjećanja, ispada da je jedina važna žrtva – politički narativ. Jer ako danas opravdavaš otmicu aviona kojoj je cilj bio ''sloboda Hrvatske'', sutra možda jednako opravdaš bilo kojeg fanatika koji će tvrdit da se borio za viši cilj. Svaki ekstremizam na svijetu upravo tako počinje – uvjerenjem da cilj pere krvave ruke. A onda se čudimo kad nas u Europi ponekad ne doživljavaju ozbiljno. Teško je glumit europsku političku zrelost, dok se s državnog vrha šalju poetske posvete ljudima koji su otimali putničke avione i iza sebe ostavili mrtvog čovjeka i stotinu putnika, koji se više nikad nisu usudili letjet.

Ministarstvo unutarnjih poslova, oglasilo se nakon što je objavljena snimka iz francuskog Lourdesa, djelo nepoznatog petokolonaša, na kojoj su polaznici Policijske škole Josip Jović tijekom vojno-redarstvenog hodočašća uzvikivali "Za Lourdes - spremni". Polaznike je predvodio pomoćnik načelnika Policijske škole. Na snimci se vidi kako se polaznici tijekom hodnje ulicama zaustavljaju na njegovu zapovijed, nakon čega slijedi niz zajedničkih povika, od kojih neki mogu asocirati na pokliče iz ustaškog režima. 

Da nije bilo ove duhovite asocijacije, mediji, porezni obveznici i javnost, možda se nikad ne bi zapitali je li ovo bilo političko ili vjersko hodočašće potrebno za policiju u sekularnoj državi? Bi li doživljaj bio isti da su išli privatnim autobusom i to sami platili? I zašto baš u Lourdes? Ne bi li bilo jeftinije u Međugorje? Što fali Mariji Bistrici? Je li se i tu i tamo ukazuje jedna te ista Djevica Marija, ili ih ima više?

U nas nikad kraja lošim vijestima. Dok inflacija divlja, autoceste nestaju u magli natječaja, a pola mladih planira budućnost van zemlje, stigla je vijest koja je stvarno uzdrmala naciju: Maja Šuput i Šime više nisu zajedno. Težak udarac za stabilnost regije. Maja je javnost hrabro obavijestila kako su ona i Šime krenuli ''svatko svojim putem'', mudro dodajući da svaka priča ima svoj početak i kraj. Istinski duboka misao koja nekime miriše na Aristotela, a nekima na horoskope iz ženskih novina. Naravno, sve je objavljeno s dozom humora i one estradne topline koja kaže: ''Mi smo super, samo više ne možemo jedno drugome na oči.''                                       

Posebno dirljiv bio je trenutak kad je Maja spontano izrazila sućut medijima što su ostali bez dnevne doze showbizz sadržaja. Televizije su navodno već pripremale specijalne emisije, a neki portali ozbiljno razmišljali treba li sazvati izvanrednu sjednicu Sabora. Jer ako država ne može preživjeti bez reformi, kako će tek bez celebrity razlaza.                                                            

Najbolju analizu ipak su ponudili duhoviti komentatori, usporedivši Maju s Pčelicom Majom. Ideja je jednostavna: letiš s cvijeta na cvijet, skupljaš nektar života, zabave i emocija, a kad cvijet uvene – ideš dalje. Nema tu drame, to je prirodni ciklus estradnog ekosustava. Nitko normalan ne očekuje da stari cvijet ponovno procvjeta, osobito ako se u međuvremenu otvorio novi luksuzni resort s boljim pogledom i jačim Instagram potencijalom.