Ministar turizma i sporta Tonči Glavina pozvao je sve turističke aktere da korigiraju cijene od 10 do 20 posto kako sezona ne bi došla pod znak pitanja. Korigiraju u ovom slučaju znači snize. Naša konkurencija ne uzima Xanax, što hoće reći da ne spava, pa da nam turisti ne odu kod njihovih korigiranih cijena, i mi ih, također, trebamo namamiti jeftinoćom. Takva je logika ministra.

Ne znam zaista gdje je Tonči Glavina glavinjao zadnjih pet-šest-sedam godina, ali sve što turistički akteri u tom intervalu rade i jest korekcija cijena. Nažalost, u ovom slučaju korekcija znači da turistički djelatnici iz sezone u sezonu sve manje zarađuju.

Krenimo, kako je i red, od apartmana. Nedavno sam pisao kolumnu o priuštivom stanovanju gdje sam spomenuo i POS-ove stanove u Mokošici. Prije sedam godina, odnosno sad već legendarne 2019. godine, u POS-ovim zgradama u Mokošici bilo je čak sedam apartmana. Nas u ovom tekstu ne interesira (ne)moralnost vlasnika koji su stanove platili povoljnije (a realno im nisu trebali), pa ih iznajmljuju turistima, već njihova tadašnja cijena. Znači, u kolovozu 2019. godine, odnosno godinu prije korone, ti su se apartmani u Mokošici iznajmljivali od 115 do čak 150 eura za noć. U isto vrijeme, kako piše u tom istom tekstu, novogradnja u Mokošici koštala je oko dvije tisuće eura. Danas ćete kvadrat stana u Mokošici platiti između 3500 i 4000 eura, a apartman dođe, pa..., naime, ove godine u tim istim POS-ovim zgradama u Mokošici nema nijednog apartmana.

Sve manja zarada

Danas ćete po cijeni od 150 eura (govorimo o svibnju ove godine) bez problema iznajmiti apartman na Pločama s pogledom na zidine, more i Lokrum. Cijene apartmana od 2019. godine naovamo ne da nisu rasle, nego su, u biti, niže. Kada tome pribrojimo inflaciju dolazimo do zaključka da cijene apartmana iz sezone u sezonu ustvari brutalno padaju, a da njihovi vlasnici sve manje zarađuju. Ono što su 2019. godine mogli priuštiti sa zaradom od apartmana, danas mogu samo sanjati. Naravno čitavoj toj računici pridonijela je i činjenica da sveukupni broj apartmana stalno raste, pa se i ukupni kolač dijeli na više feta.

Ista stvar vrijedi i za najam automobila. Cijena u posljednjih sedam godina je kod većine rent a cara ista, skoro da se uopće nije mijenjala, a s obzirom na pad vrijednosti novca zbog inflacije i ovdje dolazimo do zaključka da je riječ o brutalnom padu cijena. Ako je, bez veze lupamo, auto i onda i danas koštalo 50 eura za dan, naravno da je danas znatno povoljnije, jer je prije sedam godina 50 eura nešto vrijedilo, a danas niti jedna spenza ne košta manje od te cifre. Ista stvar je u nautičkom sektoru. Cijena najma jedrilica i katamarana, koje i sam vozim tijekom ljetne sezone, godinama su iste, uopće nisu rasle. Čak bi se moglo reći da su u strmoglavom padu, jer ako se čeka 'last minute' može se proći nevjerojatno povoljno.

Koliko ministar turizma Tonči Glavina pojma nema o turizmu, najbolje govori upravo taj nautički sektor. Cijene brodova u čarteru ne rastu, ali zato rastu sve one stavke koje su u vlasništvu države. Državne ACI marine iz godine u godinu sve su skuplje, iako se dobar dio njih raspada. Svake godine povisuju se i cijene noćenja u raznim portima poput Visa, Starigrada, Komiže... Rastu i ulaznice za nacionalne parkove i parkove prirode. Primjerice, ako ćete se na Mljetu s jedrilicom sidriti u prostoru nacionalnog parka, to ćete zadovoljstvo platiti 100 eura, a ni smeće vam neće uzeti. Istovremeno, prosječna cijena dnevnice skipera na katamaranima prije korone je bila 150 eura, a danas je 200 što hoće reći da su skiperi tada živjeli puno bolje nego danas, iako im se na papiru zarada povećala. Ali onda su s manje eura mogli priuštiti puno više nego danas. Znači cijene privatnih brodova za najam ne rastu, ali s druge strane povećavaju se cijene državnim trajektima ili, recimo, broda za Lokrum koji je 2019. godine koštao 150 kuna, a sada je 30 eura.

Nisu rasle ni cijene vodičima, niti walking turama. I prije korone i danas cijena prosječne walking ture kreće se oko dvadesetak eura. Naravno i ovdje vrijedi sve isto - taj je novac prije puno više značio, što hoće reći da su i vodiči u sve težem položaju. I ne samo to, nego su u istom intervalu nabujale free walking ture koje su potpuno besplatne, a vodiči ovise o dobroj volji posjetitelja koliko će mu ostaviti bakšiša. S druge strane, jedino što je poskupilo kod walking tura je ulaznica na zidine, a to je, baš kao što je slučaj i u nautičkom sektoru, u vlasništvu lokalne samouprave. Podsjetimo, ulaznice za zidine početkom 2019. godine koštale su 150 kuna, a danas je ulaznica više nego duplo – 40 eura. Što vrijedi za jedrilice i katamarane, vrijedi i za vodiče – privatnici u tom sektoru nisu poskupili, nego isključivo one stavke koje su u vlasništvu ili grada ili države. Nevjerojatno da ovoga ministar Glavina nije svjestan. Glavina bi glavonje iz svoje stranke prve trebao pozvati na korekciju cijena od 10 do 20 posto, ako ga je strah nespavanja konkurencije.

Ponovimo još jednom koliko cijene od početka korone, pa do danas uopće nisu rasle, nego su se u biti snižavale - znači zarađuju manje vlasnici apartmana, vodiči, rent a car kuće, nautički čarteri, skiperi, taksisti, vozači autobusa… Jedino gdje su se u posljednjih sedam godina cijene brutalno povećale su u sektoru hrane i pića. Na valu inflacije, ali isto tako i promjene kune u euro (čije je uvođenje bilo u najgorem mogućem trenutku, hvala Plenkoviću!), zajahali su pohlepnjaci koji se bave hranom. Jebajiga, čovjek ne mora ići na walking turu, ne mora iznajmit auto ili katamaran, ne mora uzeti ni taksi, na kraju krajeva može spavati u šatoru, ali mora jesti. Svi koji se bave hranom - od baba na pjaci, pa sve do vlasnika restorana - šupački su zasurfali val inflacije i promjenu kune u euro, te su neopravdano podignuli cijene hrane u stratosferu. Hrana i piće su tako u posljednjih sedam godina narasli minimalno dvostruko, neke cijene čak i trostruko.

Domaćima puno gore nego turistima

Kada Glavina poziva na smanjenje cijena u turizmu vjerojatno mu je u glavi cijena hrane. No ono što se Glavini ne mota po njegovoj glavini jest da sve te cijene hrane koju plaćaju turisti, plaćaju i domaći stanovnici. Studenac, Konzum, Tommy i svi ostali, šupački dižu cijenu hrane u svojim objektima na obali, ali kada sezona prođe, ostave te cijene koje plaća domicilno stanovništvo, pa ih dogodine opet povise. I sve tako ukrug. Zbog neprekidnog rasta cijena hrane najgore je domaćima, a ne turistima. Turiste, naime, nitko ne tjera na putovanje. To spada u domenu luksuza i čovjeku nije potreba. Stoga nas, realno, treba biti potpuno briga plaća li turist lošu pizzu ili hamburger 20 eura, nitko ga ne tjera da dolazi. Ono što jest važno je to da mi Hrvati, bob na pjaci plaćamo od 7 do 10 eura. To je ludilo.

Upravo zbog turista i turizma cijene neprekidno rastu, kako hrane tako i svega ostalog, posebno nekretnina. Onda restoran, s obzirom na to da zbog turista plaća visoki najam, podiže svoje cijene turistima, i tako ukrug. Ali ponavljam, turiste nitko ne tjera na putovanja. Red je da oni plaćaju visoke cijene, ali nije red da to isto rade i lokalci. Da bi turizam opstao, najbolje bi bilo da su dvostruke cijene. Jedna za domaće gdje je mali porez, i one za turiste gdje je veliki. Obzirom da turisti jako narušavaju kvalitetu života domaćem stanovništvu, trebali bi ga financirati. Netko će sad reći da to nije u skladu s ljudskim pravima i legislativom EU. Sve bi se dalo urediti, samo treba imati volje i vizije.

Drugi će pak reći da ne smijemo nagaziti turiste, jer će onda stvarno otići negdje drugo i mi ćemo pocrkati od gladi, jer bez turizma nemamo od čega živjeti. To je veliki mit koji hrani naš strah. Nijednog turista nije bilo čitave devedesete, pa nitko nije umro od gladi. Ljudi se uvijek snađu.

No, da se mi vratimo ministru Glavini i cijenama. Zaključak čitave priče jest da hrvatski turizam izuzev segmenta hrane nikad nije bio jeftiniji i povoljniji. Ne da ne bi trebalo spustiti cijene od 10 do 20 posto, nego bi realno cijene trebalo povećati. Ali, kojeg li apsurda, privatni turistički sektor ne podiže cijene, nego upravo onaj u javnom vlasništvu iz kojeg dolazi ministar Glavina.