Dugo se u Dubrovniku nije dogodilo nešto tako emotivno, lijepo, simbolično i prostorno vrijedno kao što je to spomenik djeci poginuloj u Domovinskom ratu. Svečano otvorenje, uz prisustvo roditelja poginule djece, predstavnika vlasti i građana, bilo je toliko dirljivo da su mnogi plakali. I zaista, teško da nešto može izazvati toliku tugu kao nepravda u kojoj je prekinut dječji život zbog rata. Jer ratovi su uglavnom uzrokovani podlim interesima, suludim težnjama i odsustvom razumijevanja, tolerancije, kompromisa i ljubavi među ljudima. Na dubrovačkom području, zbog neprijateljske zlobe, poginulo je petnaestoro djece. Nevine djece! Šarene bojice, koje trajno simboliziraju njihove prekinute živote, danas u Gružu crtaju najemotivniju sliku u srcima svih ljudi koji tuda prođu, uz bol zbog prekinutih djetinjstava, ali i nadu da će u većini tih slika prevladati ona najvažnija o tome koliko je svet mir.

Jer ništa nije ni počelo, a ni stalo s tragičnim krajem života ovih 15 dubrovačkih anđela. Zbog velikosrpske agresije, u Domovinskom ratu u Hrvatskoj je poginulo 402 djece, a ranjeno njih 1200. I u ovom trenutku, i dalje umiru djeca u ratovima. U ratu u Gazi od 2023. do 2025., prema podacima UNICEF-a i UN-a, ubijeno je više od 15 tisuća djece. Tijekom američko – izraelskog napada na Iran ovoga ožujka navedeno je kako je pogođena škola, što se još istražuje, a zasad se spominje kako je tada ubijeno oko 150 djevojčica. U krvavom Drugom svjetskom ratu, kojega je cijeli svijet odavno smjestio na svoje mjesto, ali ne i mi, ubijeno je između 1,5 i 2 milijuna djece samo u Holokaustu. Ukupan broj djece stradale u cijelom ratu bio je višestruko veći, a procjene idu i preko 10 milijuna kada se uključe glad, bombardiranja, masakri i bolesti. Nacisti su ubijali djecu u logorima samo zato što su druge nacionalnosti. Nevinu djecu!

Evolucijski napredak tehnologije, znanosti i protoka informacija u suvremenom dobu nije doveo do toga da većina društva danas još bolje razumije povijesne činjenice i brojke, nego upravo suprotno. Zato danas odrasta generacija koja ne zna ništa, ne vjeruje činjenicama, ne zanima ih istina ili ih je netko uvjerio da je sve laž pa i žrtve najmračnijih stranica povijesti, čega se svatko normalan srami. Danas odrastaju neka djeca koja ne vjeruju da je, ne tako davno, netko ubijao djecu u logorima samo zato što su druge nacionalnosti. Nevinu djecu! Kao što bi svakom čovjeku na svijetu trebalo biti jasno, jer za to postoje milijuni dokaza, svjedočanstva i literature, na području naših zemalja, također su ubijana djeca u logorima, samo zato što su neke druge nacionalnosti. Unatoč nerazmjeru u sučeljavanju brojki kojima bi mnogi željeli manipulirati, prema činjenicama iz relevantne historiografije, samo u logoru Jasenovac ustaše pod vodstvom Ante Pavelića ubile su preko 20 tisuća nevine djece. Naravno, uz pozdrav Za dom spremni. Zamislite samo spomenik od preko 20 tisuća polomljenih šarenih bojica u vječni spomen na ostavštinu onih kojima danas pjevamo pjesme i kličemo njihov pozdrav. Da ne bude zabune, ustaše su u NDH pritom imale i sabirne logore za djecu i u tome su bili jedini u Europi jer nešto toliko brutalno nije palo na pamet ni Hitleru niti ikome od drugih zločinaca tada. Zamislite te ljude koji su u stanju organizirati logor smrti za djecu. Nevinu djecu!

Cijela povijest ratova ima i svoju povijest stradanja djece. Iz te povijesti ništa nismo naučili  i zato nas u budućnosti ni ne čeka ništa drugo osim novih slomljenih bojica. I to je tako tužno. Ako postoji nešto u svijetu oko čega bismo se svi morali složiti, onda je to nevinost djeteta koje ni za što nije krivo i koje bi moralo imati pravo na život. Toliko su nebitne nacije, toliko besmislene bilo kakve političke okolnosti, toliko bezvrijedni bilo kakvi argumenti o tome kako u ratu vrijede neka druga pravila. Kad su u pitanju djeca, može vrijediti samo jedno, o njihovom neotuđivom pravu na život. Mučno je uopće sjetiti se svih ratova, no možda se treba dotaknuti još i rata u BiH, u kojemu se spominje brojka od  preko 1600 ubijene djece različitih nacionalnosti. Tu svi nose dječju krv na rukama pa i pripadnici HVO-a zbog zločina u Ahmićima kada su spalili selo, ubijali civile, među njima i bebe. Zbog ratnog zločina u Ahmićima osuđen je hrvatski general Dario Kordić, u međunarodnom sudskom postupku u kojemu mu je dokazano da je kao čelnik tadašnje Herceg -  Bosne te zločine planirao i poticao. Ubijena beba pronađena je u ruševini kuće sa svojom majkom. Imala je tri mjeseca. To je povijesna činjenica.

Ali, kome je danas do činjenica, kome je do istine? Kome je do mira? Kome je do života djece? Onima što hodaju za život?  Možda... Prošloga vikenda održao se tradicionalni Hod za život u organizaciji Željke Markić, a okupljena ekipa najavila je daljnje aktivnosti u postizanju cilja, a to je zakonska zabrana abortusa u Hrvatskoj. Mediji su se raspisali o tome kako je jedan od hodača bio i Marko Perković Thompson sa svojom suprugom koja je ukrala pažnju s Louis Vuitton torbicom. Popularni pjevač jasno je poslao poruku kako je on uvijek za život i kako je to razlog zbog kojega daje podršku skupu. Lijepa je to poruka jer zapravo su svi u Hrvatskoj upravo za život. Vjerojatno se nitko normalan ne veseli prekidu bilo kojeg života, posebno života nevinog djeteta, pa tako ni prekida trudnoće koja donosi novi život. Ipak, svi relevantni podaci ukazuju na to da zakonske zabrane ne donose nikakve dobre statistike, nego upravo suprotno. Inače, glavni protagonist Hoda za život prethodnih godina bio je upravo Dario Kordić koji je osuđen zbog ratnog zločina u kojem je, između ostalih, ubijena i beba. S druge strane, ovogodišnja zvijezda nije osuđeni ratni zločinac, nego samo simpatizer ikonografije i pozdrava koji su vezani uz režim odgovoran za smrt oko  23 tisuće nevine djece u Jasenovcu i drugim logorima. No, to nema nikakve veze s pjesmama koje obožavaju ljudi koji na to imaju pravo. Nisu ljudi koji vole njegove domoljubne pjesme ustaše, a nisu to ni horde mladih koji uzvikuju pozdrav za kojega zapravo ne znaju da su uz njega ubijene tisuće djece. Ne smijemo zbog ovih gluposti ratovati! Nisu zločinci ni ljudi koje život pregazi do te mjere da se odluče na bolni potez prekida rane trudnoće, samo zato što nemaju gdje ni od čega živjeti. Ali, zločinci su svi oni koji huškaju ljude jedne na druge, koji dijele, koji mrze, koji stalno stvaraju podjele u Hrvatskoj i svijetu jer samo to vodi do ratova. Samo to vodi do ubijanja djece. Možda je vrijeme da konačno prestanemo trovati ljude s mržnjom, sukobima, podjelama, zabranama i režimima koji su ubijali nevinu djecu. Samo je to protiv života. Jedini pravi put za život i djecu je hod za mir.