Ovaj putničko – teretni parobrod u Dubrovniku je boravio 14. ožujka i 16. travnja 1926. te 4. svibnja 1928. godine
Pored otoka Lokrum, 14. ožujka 1926., usidrio je njemački putnički parobrod LUTZOW koji je pod zapovjedništvom kapetana A. Wintera u svojoj prvoj posjeti doveo u Grad 115 putnika i 222 člana posade. O tom je posjetu pisao i lokalni tjednik "Narodna svijest" te je zabilježeno kako je vrijeme bilo sunčano, da se ljepše nije moglo ni zamisliti".
LUTZOW se ponovo vratio 16. travnja s novih 220 putnika prigodom kružnog putovanja koje je trajalo 19 dana tičući luke: Veneciju, Dubrovnik, Krf, Pirej, Istanbul, Palermo, Napulj i Genovu. Nakon dvije godine, 1. travnja 1928. LUTZOW je samo prošao pored gradskih mira na putovanju prema Veneciji. Ipak je doplovio još jednom, 4. svibnja ujutro, a u večernjim satima je podigao sidro i nikada se više nije vratio.
LUTZOW je izgrađen kao putničko - teretni parobrod od 8188 bruto registarskih tona za poznatog njemačkog brodara Norddeutscher Lloyd. Bio je dug 147 i širok 18 metara, a osam-cilindarski parni stroj četverostruke ekspanzije AG Weser ga je pokretao preko dvije propele brzinom od 14 čvorova. Mogao je prihvatiti 75 putnika u prvom razredu, 107 u drugom, 126 u trećem te 1892 u potpalublju rezerviranom isključivo za emigrante.
Na prvu plovidbu iz Bremena za New York zaplovio je 11. travnja 1908., ali je nakon samo tri transatlantska putovanja od lipnja prebačen na novu prugu iz Bremerhavena preko Sueza za Daleki istok i tu je plovio sve do početka Prvog svjetskog rata.
Za njih je plovio sve do 1923. kada ga je kao ratni plijen britanski Admiralitet prodao starom vlasniku Norddeutscher Lloydu. Od lipnja 1924. je potpuno preuređen za putničke pruge te je plovio između luka Bremen, Halifax i New York, i to pod izvornim imenom LUTZOW. Povremeno je plovio i prema Južnoj Americi, a na svojim prvim kružnim putovanjima je tri puta posjetio Dubrovnik i to dva puta 1926. i jednom 1928. godine.
Isluženi ratni veteran nije dugo plovio nakon posjete Dubrovniku te je koncem 1932. uplovio u svoju posljednju luku tj. u bremensko brodogradilište Bremen Vulkan Werft gdje je tijekom sljedeće godine konačno izrezan u staro željezo. Završio je kao sekundarna sirovina u obližnjim čeličanama koje su u sve većim količinama proizvodile željezo za potrebe zahuktalog njemačkog ratnog stroja u tek započetim pripremama za još jedan svjetski obračun velikih sila.
