Hrvatska politička scena nudi bolji humoristični program od svake komedije. Dok se u SDP-u provodi ljetno provjetravanje, pa dugogodišnji kadrovi poput Branka Kolarića bježe iz stranke brže nego što domaći ljudi bježe kad čuju cijenu kuglice sladoleda od pet eura, predsjednik Dajštodaš Dončić lansirao je sočnu 'patku' da Jandroković zapravo tiho i predano ruši Plenkija. Je li samo htio unijeti paniku u 'crikveničku vikendicu' ili doista ima vidovnjačke sposobnosti, ostaje misterij, ali spin je odrađen vrhunski. S druge strane, Zoki na Hvaru hvata debeli hlad i s osmijehom gleda kako bačeni mamac lagano kuha unutar HDZ-a.
Za to vrijeme u Vladi svjedočimo pravom trijumfu logike. Ministar poljoprivrede Vlajčić bori se s novim valom afričke svinjske kuge, što je vijest koja i dalje izmamljuje širok osmijeh na licu Grlića Radmana, odnosno njegove obiteljske tvrtke, zadužene za zbrinjavanje nesretnih eutanaziranih životinja. No, apsolutni hit tjedna je ministrov šokirani zaključak da na terenu, pazi sad, kronično nedostaje veterinarskih inspektora! U pet ključnih slavonskih županija, gdje kuga najviše divlja, radi svega 19 ljudi. Ministar se iskreno čudi toj pustoši, zaboravljajući sitan detalj. Taj je manjak direktna posljedica genijalne 'reorganizacije' i prebacivanja kadrova koju je skrojilo upravo to isto ministarstvo. Klasična hrvatska priča, sami sebi prepilimo granu na kojoj sjedimo, a onda službeno otvorimo istragu protiv gravitacije. Dok svinje nestaju, a veterinari bježe, naši političari marljivo vježbaju za Olimpijadu u disciplini prebacivanja odgovornosti.
U međuvremenu u Gradu se odvija kokainsko apartmanski triler. Cijena dugogodišnjeg žmirenja nad urbanističkim masakrom u Dubrovniku stigla je na naplatu, a valuta u kojoj se plaća više nisu kuverte pod stolom, već klasične mafijaške ucjene, 24-satni tjelohranitelji i policijske rotirke. Desetljećima se prostor tik uz zaštićenu povijesnu jezgru tretirao kao Aladinova špilja za domaće i strane 'ugledne poduzetnike'. Pravila igre bila su jednostavna. Doneseš vreću novca, urbanisti magično prenamijene zaštićenu šumu u zonu za apartmane s pogledom na more, a institucije kolektivno gledaju u pod jer 'sve je po zakonu'. Kada je Mato odlučio povući kočnicu i predložiti novi, brutalno restriktivan GUP, idilični biznis model se raspao. Umjesto uobičajenih dosadnih prigovora na javnoj raspravi, u Grad je stigao pravi balkanski triler. Kako je otkrio tjednik Nacional, u dubrovački se beton opasno infiltrirao transnacionalni organizirani kriminal. Prema njihovim obavještajnim izvorima, iza financiranja atraktivnih građevinskih parcela stoje, ni manje ni više, nego kavački i škaljarski klan. Dvije crnogorske skupine, poznate po tome što se već deset godina međusobno likvidiraju po Europi zbog nestanka pošiljke kokaina u Valenciji, pronašle su savršenu oazu za pranje novca na hrvatskoj obali. Plan je bio genijalan. Zaradiš stotine milijuna švercom bijelog praha iz Južne Amerike, pretočiš taj prljavi kapital u luksuzne apartmane iznad Straduna i odjednom postaješ ugledni investitor s čistom poreznom karticom.
Novi GUP siječe čak 185 građevinskih zona i pretvara ih u zaštićeno zeleno raslinje. Za klanove to znači da su njihova višemilijunska gradilišta preko noći degradirana na razinu livada. S obzirom na to da je gruba procjena izgubljene dobiti za investitore između 500 i 700 milijuna eura, klanovi nisu poslali dopis Ministarstvu graditeljstva, nego su prešli na operativne metode zastrašivanja. U ovom slučaju pokazali su zavidnu razinu digitalne pismenosti i praćenja modernih tehnologija. Prema informacijama koje je objavio Nacional, Frankoviću je tijekom samo jedne noći stiglo dvadesetak prijetećih WhatsApp poruka. Poruke nisu pisane staromodnim izrezivanjem slova iz novina, već su bile elegantno sročene uz pomoć umjetne inteligencije (AI) i poslane s anonimnih telefonskih brojeva registriranih u dalekom Alžiru. ChatGPT je očito postao omiljeni alat za pisanje ucjena.
Mašta građevinske mafije tu nije stala. Policija je ubrzo presrela detaljno razrađen plan prema kojemu se gradonačelnika namjeravalo javno diskreditirati kroz lažirane dokaze kojima bi ga se prikazalo kao počinitelja obiteljskog nasilja. Cilj je bio jasan. Izazvati javni linč, prisiliti ga na ostavku pod teretom skandala i tako automatski stopirati donošenje novog, restriktivnog plana. Ono što najviše intrigira jest saznanje da se cijela ova operacija ne vodi iz crnogorskih brda, nego iz pojedinih uglednih odvjetničkih ureda u Zagrebu. Ti uredi formalno zastupaju interese 'inozemnih fondova' i pišu uglađene pravne podneske, dok neslužbeno, kako sumnjaju sigurnosne službe, služe kao logistički paravan i koordinatori prljave kampanje na terenu.
Ovaj dubrovački građevinsko-kokainski koktel zorno prikazuje kamo vodi ignoriranje korupcije na svim razinama, a usporedba s ostatkom Europe nudi uvid u dva potpuno različita svijeta. Na jugu Italije, u regijama gdje vladaju Camorra i 'Ndrangheta, prostorni planovi su povijesno bili glavno oružje za pranje novca. Talijanski gradonačelnici koji bi odbili potpisati prenamjene zemljišta u korist mafije, imali su vrlo predvidljivu sudbinu. Ili bi proveli mandat skrivajući se iza leđa naoružanih karabinjera, ili bi završili kao tragične ikone borbe protiv kriminala, poput gradonačelnika Vassalla koji je ubijen s devet metaka jer je branio lokalnu obalu od divlje gradnje. Dubrovnik danas, sa svojim tjelohraniteljima i crnogorskim narkokartelima pod prozorom, opasno zaudara upravo na taj južnotalijanski model u kojem beton i krv idu ruku pod ruku.
Potpuna suprotnost tome su Švedska, Norveška ili Danska. Tamo je prostorno planiranje dosadno do boli. Sve je digitalizirano, javno dostupno i transparentno do zadnjeg milimetra. Šanse da neki mafijaški klan kupi građevinsku zonu gotovinom sumnjivog podrijetla ravne su nuli. Skandinavske države provode tako rigoroznu kontrolu podrijetla imovine da vas porezna uprava pita za zdravlje ako kupite skuplji bicikl bez pokrića, a kamoli stambeni kompleks. Tamo bi i sam pokušaj slanja AI prijetnje gradonačelniku rezultirao time da specijalne postrojbe u roku od sat vremena pretresu svaku offshore tvrtku povezanu s investitorom. Srdačan pozdrav našoj Poreznoj upravi.
Najveća komedija u cijeloj ovoj tragičnoj situaciji jest činjenica da je novi dubrovački GUP izazvao opće izvanredno stanje samo zato što je netko nakon desetljeća bezvlašća odlučio primijeniti zakon. Investitorska elita, navikla da u Hrvatskoj novac može kupiti svaku izmjenu plana, sada proživljava emotivni šok. Navikli su da sustav žmiri, da se korupcija podrazumijeva i da nitko nikada kazneno ne odgovara za uništavanje prostora. Dok gradonačelnik izjavljuje da mu je 'lakše nabrojati ljude kojima se nije zamjerio', investitori panično pokušavaju proceduralno zagušiti gradske službe tisućama prigovora kako bi kupili vrijeme i izvukli građevinske dozvole po starom planu prije nego što novi stupi na snagu. Dubrovnik je tako postao grad u kojem se agenti nekretnina više ne bave energetskim certifikatima, nego polako moraju uvesti procjenu balističke otpornosti zidova. Kada se carstvo pogodovanja napokon pokuša srušiti, odgovor podzemlja je brutalna sila, jer su predugo s pravom smatrali da je jadranska obala njihov privatni plijen. Uglavnom i jest. Eto vas.
