Od veljače 2025. do veljače 2026. slušamo isti refren: zaključci, odluke, sastanci, savjetovanja, planovi nabave, projektna dokumentacija, najave radova, uskoro, po završetku procedure, kad prođe rok žalbe, kad se riješi uložena žalba... Sad se spominju nekakvi elaborati, ishođenje suglasnosti, ma evo 'saće'... U međuvremenu se jedino mijenjala cijena, od početnih 300 tisuća eura do više od milijun, pa do priča o deset milijuna za cjelovito rješenje. Jedino što se nije promijenilo jest činjenica da opasnost i dalje vreba iznad magistrale.

Tempirana bomba

Prošetali smo mi tim padinama Srđa u prvim danima nakon nesreće, kad su stručnjaci radili hvatače za jedan stijenski masiv s kojega se odlomila gromada, kao i za neke druge stijene koje su predstavljale opasnost i njihovom 'golom oku'. Isti su nam stručnjaci prstom upirali u svaki kantun Srđa i govorili - i ovdje, i ovdje, i ovdje, i ovdje može krenuti... Tempirana bomba iznad glava.

U proteklo vrijeme su odrađeni nekakvi radovi na pokosima, redovno održavanje rekli su iz Hrvatskih cesta; ma zapravo krpanje, kozmetika. To nije sanacija zbog koje je Vlada donosila izvanredne zaključke niti odgovor na smrt čovjeka.

Odron iz veljače 2025. nije bio izoliran slučaj. S padina Srđa su godinama padale stijene, na kuće ispod ceste, na automobile u vožnji, tik uz prometnicu. Upozorenja su postojala, ali tek je smrtni slučaj potaknuo donošenje izvanrednih zaključaka o potrebi žurnog djelovanja. Ma evo ni tada, očito, nije dovoljno 'žurno'. Posebno je cinično, pa i bezobrazno, što se cijelo vrijeme barata pojmom hitnosti dok godinu dana kasnije radovi koji bi trebali dugoročno osigurati magistralu još nisu ni započeli.

Ne ubija procedura nego kamen, ali procedura i dalje ima prednost

Prošla je godina i javnost jedino raspolaže informacijom kako bi izvođač uskoro trebao biti uveden u posao. No, ostaje otvoreno pitanje zašto je postupak koji je proglašen žurnim trajao godinu dana. Tko će preuzeti odgovornost ako se dogodi nova tragedija? Hoće li se i tada reći da je postupak u tijeku? Ovdje više nije riječ o procedurama, nego o pitanju sigurnosti prometnice kojom prolaze tisuće građana i milijuni turista.

Država koja nakon smrtnog slučaja ne uspije osigurati par stotina metara ili koji kilometar kritične prometnice u godinu dana, nema pravo koristiti riječ 'žurno'. To nije žurnost, to je institucionalna tromost maskirana birokratskim rječnikom.

Jest, Dubrovnik je proglašen najsigurnijim gradom u Europi. Sigurnim od kriminala, nasilja i svega onoga čime se mjeri turistička sigurnost. No sigurnost očito prestaje tamo gdje počinje padina Srđa, jer od stijene koja se obruši na cestu ne štiti nagrada, statistika, niti promotivna kampanja.

Dok država ponavlja iste fraze o procedurama od kojih se ljudima povraća, padine Srđa ne čekaju natječaje, stijene ne čekaju savjetovanje, gravitacija ne poznaje javnu nabavu i rok žalbe, a sljedeći odron, budite sigurni, neće pitati je li dokumentacija potpuna.

Što uopće znači hitno?

U svakodnevnom govoru riječ „hitno“ podrazumijeva djelovanje bez odgađanja, osobito kada postoji opasnost za ljudske živote. Dakle, u hitnim situacijama nema čekanja, to, za boga miloga, i jest definicija hitnoga.  U ovom slučaju, međutim, prošla je godina od proglašenja hitne sanacije, a da početka konkretnih radova još nema.

Sustav javne nabave i propisane procedure su nužne za transparentnost i zakonitost, ali tragedije poput ove pokazuju kako treba postojati način da se u izvanrednim sigurnosnim situacijama postupci provode brže, a da se pritom ne ugrozi zakonitost postupanja. Ne treba ići daleko za naučiti kako se radi brzo, žurno, hitno: imamo žurne službe koje baš tako djeluju, od policije do vatrogasaca, preko hitnjaka.

Pitajte liječnike na hitnom prijemu kad im dođe turist sa srčanim udarom, čekaju li papir koji će im potvrditi ima li pacijent zdravstveno osiguranje ili para za platit' liječenje. Oni tad spašavaju život i vode se jednostavnom logikom: vrijeme je ključno. Gore, na magistrali iznad Srđa, ima opasnosti, a dole ispod života koje treba spasiti. Zašto ta ista logika ne vrijedi ovdje? Jasno je da i u hitnim intervencijama postoji način da se poštuju pravila i procedure, ali to ne smije biti izgovor za čekanje. Uostalom, već u prvim danima nakon užasne tragedije u veljači, provedene su određene intverventne mjere zaštite i sanirano je nešto stijena, znači može se, u izvanrednim okolnostima je moguće reagirati brzo.

Zato se, godinu dana nakon tragedije, nameće jednostavno pitanje: kada država govori o hitnosti, znači li to doista brzo djelovanje ili tek početak dugotrajnog administrativnog procesa?

Koliko još treba proći da „žurno“ i državi konačno počne značiti – s velikom brzinom?