Kad ti je otac poginuli branitelj, onda imaš prvenstvo pri dobivanju posla u državnom sektoru. Kada skineš dvojezičnu tablu i odgovaraš svojim poslom onda je – 'tata rekao'. A tate, tate nažalost nema. Tata je svoj obol Domovini dao, sin je dobio posao radi toga, mada tugu, bol i budućnost te obitelji radi odlaska ništa ne može nadoknaditi, ni vratiti tatu Franja.

Sin Igor je u jednom trenutku svoje, možda i perspektivne karijere, napravio ogroman gaf. Nije poštivao zakon, a školovan je od strane države da ga poštuje , brani i provodi. Izdao je poklonjeno povjerenje države Hrvatske, njenih institucija te vjerojatno do kraja svoje karijere zacementirao bilo kakvu poziciju. A država je uložila u njega.

Dapače, momak je zaslužio da dobije posao. Prošao je cjelokupnu obuku sukladno pravilima Ministarstva unutarnjih poslova, no na kraju je izgubio povjerenje sustava.
Skinuvši tablu jasno je poručio onima mimo sustava da zakon, koji god je na snazi, ne treba poštivati. Da ne treba provoditi ustavno-pravni poredak, ni jednu jedinu točku bilo kojeg zakona.

Vukovar kojeg pamti nisu uništili oni koji su pisali ćirilicom, njegovi susjedi, na kraju krajeva ni hrvatski branitelji pravoslavne vjeroispovijesti koji su branili Vukovar od, možebitno svojih rođaka i sunarodnjaka.
I da, tata je sigurno negdje gore ponosan na tvoju odoru policajca, tvoj poziv, ali je sigurno da je svojim djelovanjem štitio ustavno-pravni poredak, svaku zakonsku mogućnost da Hrvatska brani svoje građane u ratu i u miru. Danas u miru, ti isti ljudi ostvaruju svoje zakonsko pravo, a zakon kaže da table tamo trebaju biti.

Također, ministar i svi oni koji drže zakonodavni aparat moraju vratiti Igora na posao. To im je, ako ništa drugo, moralna obveza. Ako ne radi svojih postupaka, onda radi tate, Igor zaslužuje drugu priliku.

 NikšaKlečak / Dubrovački dnevnik