Meni je u životu užasno važna glazba, ali da su svi ljudi kao ja, glazbe uopće ne bi bilo. Moj sluh je takav da ne mogu pjevati ni Daleku obalu, a kamoli neku bližu
Od milijun ljudi njih, devetsto devedeset devet tisuća devetsto devedeset devet nije u stanju pogledati stvari iz tuđeg kuta. Takav sam i ja. Pa onda imam ovakav stav.
Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo ratova. Ne bi se mrzili zbog drugačije boje kože ili religije. Seksualne orijentacije. Da su svi ljudi kao ja uopće ne bi bilo granica i država. Na Brgatu se ne bi trebalo čekati par sati da ti (se) skeniraju lice i otisci prstiju.
Da su svi ljudi kao ja ne bi bilo bitno je li važniji Buda ili Isusova čuda. Hoće li Muhamed brdu ili će planina Brahmi? Ne bi bilo važno što je bilo prije - kokoš ili Konfucije. Ne bi djeca u školi na vjeronauku samo učili o apostolima, nego bi se pisalo kredama i šta je u Vedama. Govorilo bi se o Kuranu, ali i Hanumanu. Sve su religije, ustvari, različiti pravci prema istom cilju. Biti bolji čovjek na Zemlji.
Da su svi ljudi kao ja niti jedan euro se ne bi hapnuo iz proračuna. Ono radiš u HEP-u, Hrvatskoj lutriji ili Skijaškom savezu, monopolist si, nemaš nikakve konkurencije, pa ono što utržiš, stavljaš u vlastiti džep umjesto na korist zajednici. Imaš preko pedeset godina, načinju te razne bolesti, karcinomi gledaju što će ti prvo bukirati preko Airbnb-ja - hoće li jetru, pluća ili debelo crijevo? - na spolovilu ti odavno ne radi hidraulika, a ti i dalje kradeš milijune. Kome, čemu? Ja i dativ to naprosto ne razumijemo. Zar ti život, Vedrane, ne bi bio puno vedriji kad bi tu lovu dao djeci s posebnim potrebama, a ako ti je to nešto jako daleko za shvatiti i razmišljati, zašto je onda ne bi preraspodijelio djeci sa skijaškim potrebama? Uostalom, zar ne bi Skijaški savez prvenstveno trebao služiti skijašima?
Glutena gladan
Da su svi ljudi kao ja Mark Zuckerberg bi bio glutena gladan. Nitko ne bi koristio društvene mreže - digitalni karcinom 21. stoljeća - mjesto koje izvlači najgore iz ljudi. Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo crnila i žutila u medijima. Ne bi portali ovako šugavo izgledali. Čitali bi se dugi tekstovi. Knjige. Reportaže.
Da su svi ljudi kao ja, ne bi se trčalo za parama. Bili bi dosta jedna nekretnina i jedan posao. Kvart prilagođen svojim stanovnicima sa sportskim sadržajima. Druženje. Kupanje. Kvalitetno utrošeno slobodno vrijeme. S obitelji i prijateljima. Guštanje u malim stvarima, a ne trčanje za lovom da bi kupio plovilo. Ej, plovilo! Ima li većeg besmisla? Plovilo koje koristiš godišnje 15 dana, a cijelo vrijeme plaćaš vez i brineš se oko održavanja. Kad najavljuju kišu, moliš se Višnu, a kada se očekuju bure, znaš da te čeka 50 nijansi torture. Trebat će plovilu dati 50 ruka boje da opet lijepo izgleda. Naravno, ako konopi prežive udare.
Da su svi ljudi kao ja važan dio života bio bi im sport i umjetnost, posebno glazba.
E, upravo tu dolazimo do ego obrata. Meni je u životu užasno važna glazba, ali da su svi ljudi kao ja, glazbe uopće ne bi bilo. Moj sluh je takav da ne mogu pjevati ni Daleku obalu, a kamoli neku bližu. U našem gimnazijskom časopisu legendarni Boris Magdić, u narodu poznat kao Bora, objavio je poetski uradak koji ide otprilike ovako:
Tko to tamo lijepo pjeva
Marušić nije da ga jebeš
Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo ni plesa. Ja kad plešem, elegantan sam ko Neven Ciganović na nogometnom terenu. Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo ni slikarstva. ‘Da li’ bi postojao Dali? Ne bi. Kakva kontradikcija. Jako volim umjetnost, a da su ljudi kao ja, umjetnosti ne bi uopće bilo.
Volim voziti motor. To me opušta. Ali da su svi ljudi kao ja, motora uopće ne bi bilo. Ni auta. Moj mozak desetljećima pokušava shvatiti kako pobogu radi motor s unutarnjim izgaranjem. Ono okreneš ključ, stisneš pucu i začuje se brum. Bože mili koje čudo, kako je ovo moguće? Na kraju mi je mozak iznutra izgorio. Eto što sam dobio pokušavajući shvatiti izum Etiennea Lenoira i Nikolausa Otta - mozak s unutarnjim izgaranjem.
Mokošica i Čajkovići – dva planeta!
Do istog auspuha moždanih vijuga stigao sam pokušavajući shvatiti matematiku još od doba moje profesorice Poljanice. Ništa meni s brojevima nije jasno. Ni kako se grade kuće, ni kako se grade mostovi, ceste, tuneli… Mozak mi odbija bilo kakvu statiku. Jednostavno ne razumije. Kako Burj Khalifa ne padne, kako se brod ne potopi, kako se avion ne sruši? Gore sam napisao „da su ljudi kao ja imali bi jednu nekretninu i jedan posao“. Nisam napisao kakvu nekretninu. Da su svi ljudi kao ja, imali bi nekretninu isključivo u vidu špilje, jer ne bi bili u stanju napraviti ni kolibu od slame, a kamoli kuću s krovom. Da su svi ljudi kao ja, oni iz Mokošice i Čajkovića nikad se ne bi upoznali, jer ne bi bili u stanju napraviti ni sićušni most u Komolcu. Gledali bi jedni druge preko Omble, ali nikad ne bi zajedno ulovili cipola.
Da su svi ljudi kao ja, ne bi bilo struje. To tek moj mozak ne može shvatiti. Pritisneš prekidač i opala, eto svjetla. Pa kako, matere ti? Odakle ta struja dolazi? Od vode? Vjetra? Sunca? Kakve jebene vode, vjetra, sunca? Gdje je tu struja? I onda ponovno pritisneš prekidač i nema je. Gdje je otišla? Kakva nevjerojatna misterija. Kako televizija radi? Telefon? Roboti? Ništa ja to ne razumijem.
Uglavnom, da su svi ljudi kao ja, još bismo živjeli u špiljama. Hvatali životinje i skupljali narančine. Naravno da ne bismo mrzili ljude druge religije, jer ih ne bismo nikad upoznali zbog nesposobnosti gradnje mostova. Naravno da ne bismo ništa krali iz proračuna, jer ne bismo bili u stanju ništa ni privređivati, nego isključivo preživljavati. Ne bismo koristili nikakvo pismo, a kamoli internet i društvene mreže.
Da su svi ljudi kao ja, čak ne bi ni u špiljama crtali bizone. Nikakve umjetnosti ne bi bilo. Nikakvog sporta osim bacanja koplja na divlje svinje. Da su svi ljudi kao ja, bila bi teška dosada.
Eto tako ja pokušam razmišljati kada se uhvatim diviti svojim vrlinama, a kritizirajući mane drugih. Svi smo mi talentirani za nešto, a totalni tukci za nešto drugo. Nitko nije ni bolji, ni gori. Samo smo različiti. Zajedno napredujemo. Baš onako kako je zapisano u Knjizi postanka motora s unutarnjim izgaranjem.
Ako neće Maro bregastom vratilu, hoće koljenasto vratilo Maru, razumijete?
