KAD ULIZICE UZMU POTRES U DOMOLJUBNU PRĆIJU Na Baniji je stradala duša i srce čovjeka, a ne domovina

Autor: Vedran Salvia
Pjevat ću ti pjesmu zemljo moja; Ova će ti pjesma reći sve; Rodila sam tebi sina; isto k'o što od davnina; rađale su majke za tebe...

Stihovi su ovo s kojima se zadnjih dana neki imaju pravo osjećati kao  stranci u noći, stihovi su to s kojima su pametnjakovići bez stava, političke ulizice i novinarski analfabeti s HRT-a izjednačili elementarnu nepogodu s domoljubljem, te tako zalijepili šamarčinu lijepom licu solidarnosti kojem smo svjedočili zadnjih dana.

Pjesma je to koju pjeva Doris Dragović, a koju je netko s HRT-a namontirao na slike u potresu uništene Petrinje. 

Dakle, razrušeno lice Petrinje potpuno je pokazalo lijepu stranu neinstitucionalizirane Hrvatske, ali i naopakost sistema  u poimanju pojma nesreće.

Kad bi se događanja zadnjih dana raščlanile, jasna je potpuna predanost ostatka Hrvatske u pomoći ovom kraju. 

Ljudi su nesebično nosili kutije pomoći kako bi se pomoglo ljudima kojima je pomoć potrebna.  To djelovanje svesrdne pomoći jest upravo idila humanosti, više od toga se ne može. Istina, u jednom trenutku došlo je do "emocionalne regrutacije" uz opću inflaciju utjerivača empatije pa je dolazilo i do podvala o tome kako se nedolično i smijati ili na društvene mreže postaviti fotografiju s izleta, pa je osjećaj bio kao da su na ulicama tenkovi s kockicama, a tko nije spreman sudjelovati u tome valjda je prokazan kao izdajica kojemu nije stalo do žrtava potresa, ali tema je to povezana s masom, koju ovaj put valja preskočiti, jer hrvatski građanin pokazao je tu veliko svoje lice.

S druge strane, politika je napravila ono što politika radi najbolje, potpuno je zakazala. 

Državne institucije su određene da prve pruže pomoć, ali njima je temeljna odrednica politikantstvo, kojemu nitko na čelu države, ali i bilo koje jedinice lokalne samouprave nije stao na kraj, uostalom dojam je da je korist dužnosnika utoliko veća što će manje štete počiniti. Osjeća se politikantstvo na svakom koraku pa se čini da i sad u ovoj situaciji sve ono što se događa oko potresa vodi vodu na mlin skorašnjim lokalnim izborima. 

Predsjednik Zoran Milanović je rekao kako je potres udario na sirotinju, usporedivši Petrinju s Groznim. Nije to neko bapsko ili religijsko naklapanje, nego činjenica u odnosu na nivo brige države o samoj Petrinji jer je taj kraj bio u beznađu i prije ovog katastrofalnog potresa, a zašto je ostao tugaljivo zabačen čista je odgovornost države pa je katastrofa ove ili one fele i bila jedina budućnost Banovine.

A u bezizlazu je bila jer je država kompletno devastirana krađom, korupcijom, klijentelizmom i nacionalizmom, što je bolna istina opore svakodnevice, pa je jedino pitanje hoće li u pljačku i krenuti kauboji ili Indijanci. A sve uz domoljublje koji tako nepogrešivo podmazuje kotačiće zabluda, pa tu nastaje i nacionalizam, onaj na hrvatski način, koji vuče korijene iz 1941. godine, pa kao takvog u domaćoj varijanti već ga se može i patentirati kao nacionalno dobro.

I onda, kako bi sve to bilo još trivijalnije da trivijalnije ne može biti, jest da se ovaj potres tumači ratom?! Kao da je ugrožena državna sigurnost, u kojem se smislu i pušta ratna budnica na HRT-u.

Kome je palo napamet potres i stradanje tih ljudi uzeti u svoju domoljubnu prćiju?

Koga je u Petrinji danas briga o "zemlju u kojoj se sagradi dom", jer "tu je stari temelj, tu na kršu tom"?

To je gruba zamjena teza, jer Hrvatska nije ugrožena, niti njoj treba pomagati, već naprotiv, pomoć je potrebna ljudima, i to svima podjednako, svima koji su ostali bez krova na glavom.

Jer, u Banovini je stradala duša i srce čovjeka, a ne država, domovina kao takva. 

Upotrebom ratne budnice o tome se na mari računa, već se ponižava žrtva i ulijeva joj se lažni osjećaj ponosa, što ako nije degutantno, onda je zasigurno ponižavajuće.

Popularni Članci