Iako smo već zagazili u kišnu jesen, koncert Bryana Ferryja definitivno je bio dostojan pozdrav ljetu. Samom nastupu se nema što prigivoriti. Osim što je cijeli grad dva dana poslije pričao: 'Zašto nije svirao 'Slave to Love'? Ferry mora znati da mu je to većini usputnih slušatelja najprepoznatljvija pjesma. Možda mu nisu dovoljno platili? Moguće. Možda 100 godina jednog hotela nije dovoljan razlog da je otpjeva? Jer ludo je pretpostaviti da su sa Straduna koncert pratili sami okorljeli fanovi Roxy Music. Većina Dubrovčana nije ni znala koji im je to poklon ALH odlučio darovati. No, 'Slave to Love' su svi čuli, barem jednom na radiju. Ipak, Ferry je korak naprijed od Mila Hrnića ili Novih Fosila. Sljedeći put bi bilo dobro vidjeti nekoga tko nije najveće uspjehe ostvario u 70-im ili 80-im. 

I tako nas je Bryan Ferry uveo u razdoblje višemjesečne hibernacije, dubrovački suton. Zimski san će nakratko prekinuti koncerti domaćih zvijezda u Revelinu, Dubrovačka trpeza, doček Nove na Stradunu uz DaRivu i goste te, ako baš ne budemo imali sreće, Karneval Fest. Drugim riječima, vrijeme je za čupkanje dlačica, posjećivanje teretane, brojanje novaca, možda čitanje.

Žali mi se stari za nedjeljnim objedom. Kaže, prvo što je vidio kada je otvorio portale tog jutra jest Maja Šuput u donjem rublju. -'Stoji ona u donjem rublju i crnim štiklama, jer donje rublje obavezno ide uz štikle', stari će. -'Kako je to vijest?', pita me. Jebi ga, stari ne razumije da sise i guzice donose klikove. Donose i političari, ali jedino kada 'protutnje' Mađarskom, službenim avionom svrate na fuk ili im se ruka odmori na guzici striptizete pa skonča u foto objektivu novinara. Svejedno, inzistira, on bi radije to jutro pročitao kako je Vinko Coce izašao iz bolnice. Pokušavam mu objasnit da Coce može zamijenit Maju jedino u slučaju kako su mu pri izlasku iz bolnice slučajno snimili crvene tangice ili da kupi Hajduk. I dalje kuka kako nema što pročitati. Davno su prošla vremena kada je Smoje pisao za Slobodnu. Zato stari radije ode ribat. No, nešto ni ribe nema.

Nema se što ni za gledati. Nova TV najavljuje filmske hitove u listopadu i među njima je 'Seven'. 'Sedam' je ziher jedanko kao što je 'Sam u kući' postao sinonim za Božić. Još malo i Bozanić će ga uključiti u propovijed: 'Idite u miru i ne zaboravite nakon dnevnika pogledati 'Sam u kući!' Ne znam za vas, ali ja već godinama navijam za bandite. Samo da hoće tom malom doć' glave. Svaka čast Davidu Fincheru, Bradu Pittu, Morganu Freemanu i Kevinu Spaceyju. Još se sjećam dojma koji sam imao i tjeskobe koja me obuzela nakon što sam prvi put u kinu pogledao 'Seven'. Ali, kako gledati film po sedmi put u tri godine kada unaprijed znaš da je u kutiji glava Gwyneth Paltrow. To se više ne može promijeniti. A ionako će ga prikazati u ponoć. Već neko vrijeme komercijalne televizije pumpaju trend kojim filmove iole kvalitetnije produkcije, među njima i neke legitimne blockbustere, daju u kasnijem terminu. Onaj termin u osamura rezervirao je Steven Seagal. Prosječni Hrvat, ispada, gleda jedino akcijske filmove, pa eto vam ga, tražili ste, gledajte. Priča se da je Seagal počeo štancati nove samo za hrvatsko tržište jer ga s RTL-a i NOVE neprestano požuruju. Nestaje im materijala. Za one koji ne vole fikciju tu su (ČITAJ DUBOKIM GLASOM) 'adrenalinske večeri' s kamiondžijima, dimnjačarima, skladištarcima i drvosječama.

TV program je zapravo toliko loš da mi repriza prve sezone Master Chefa predstavlja jednu od rijetkih utjeha. Nisam ga nikad prije gledao, ne smatram se teškim gurmanom. Svejed sam ako mi se skuha i servira, a zapravo ne znam ni jaja ispeći. Vrhunski otvaram paštetu, ali to se ne konta. Tamo paštetu nitko ne jede, osim evenutalno guščju uz karameliziranu mrkvu. No, u usporedbi s kvizovima koji slave neznanje umjesto znanja, turskih sapunica, hrvatskih komedija s motivima Dalmatinaca u Zagrebu, zvijezda koje pjevaju, plešu, kuhaju ili peglaju i Zore Dubrovačke, nalazim Master Chef manjim zlom. Otvorim paštetu i gledam.

Prije toga, naravno žena i ja opalimo obavezan 'trojac'. Tako naime zovemo mazohističku naviku gledanja sve tri informativne emisije zaredom. Poslije bismo se obično uspavali uz niz repriza sitcoma, samo pretjeraše ga. Netko bi ovima sa RTL-a zbilja hitno trebao objasniti značenje pojma repriza. Ono što oni nude jest beskonačno ciklično repriziranje određene serije koju su jednom otkupili, ali zato uredno svaki put imaju nove sponzore. Pa nam genijalce iz serije 'Teorija velikog praska' u epizodi koju puštaju već osmi put jedan tjedan donosi Ivica Todorić, a drugi Gregor. Charlijea Sheena 12-ti put gledamo dobrotom Mr. Muscola ili Perwolla.

Slično je i sa stranim TV serijama, kojima se zadnjih godina okreće sve više filmskih zvijezda (Kevin Spacey, Vera Farmiga, Steve Buscemi, Zooey Dechanel...). Koliko od serija koje su ove ili prošle godine dobile Emmyja pratimo na našem TV programu. Jednu, dvije, ako nisam preoptimističan. Na RTL i NOVU ne možemo računati. Oni nam uporno prodaju muda pod bubrege. Sapunice, ili hrvatski TV novele, su avancale. Postale su spektakli, hit serije. Dok bi se još prije 3-4 godine takve serije prikazivale u popodnevnom terminu danas su potpuno okupirale program i istisle kvalitetni sadržaj iz prime timea. Uvjeren sam da prema sadašnjim kriterijima nikada ne bismo gledali 'Sopranose' 'Mad Men' ili čak 'Dr.Housea'. Netko bi od urednika rekao: 'Preskupo i nedovoljno komercijalno. Idemo napravit posao sa litvanskim sapunicama.' Kada bi mi netko prije rekao kako doma nema televizor smatrao bih to pomodnim kvazi intelektualnim new age sranjem. Danas mislim drugačije. Konačno znam što je Jura mislio kada je rekao 'danas sam bacio radio kroz prozor'. U ovom slučaju televiziju.

HTV se ove godine isprsio pa je otkupio prvu sezonu 'Igre prijestolja'. Prvu?! Čitav svijet je zaluđen tom serijom. Obožavatelji dolaze u Dubrovnik ne bi li fotografirali lolacije korištene u seriji, a grad nam postaje sve poznatiji kao King's Landing. Ekipa serije se treći put vraća snimati u Dubrovnik, a na nacionalonoj televiziji se tek sada odluče pustiti prvu sezonu. Hrabro. Pa manje smo čekali na TV sadržaje i filmove u socijalizmu.

Dosta. Počinje mi prijenos sa Straduna na DUTV-u.