Odredbe su se odnosile na gradsku stražu odnosno 'gospare noći' (Domini di nocte) čije je sjedište bilo u Velikoj luži. Ta su gospoda zapravo bili časnici od gradskih vrata, dežurni noćni stražari čiji je posao započinjao kad bi zazvonilo prvo zvono Zdravomarije.

Dežurni časnici su u tom trenutku trebali biti kod triju gradskih vrata. Tada bi naime već podigli pokretni most, a uska vrata sa strane bila su jedino mjesto koje propuštalo noćnu ophodnju. Vrata su se odmah zaključavala, a ključevi svakog predvečernja predavali rektoru koji ih je čuvao do jutarnjih sati.

Na treće zvono zatvarala su se morska Vrata od Ponte (kod Dvora) i jedino je te ključeve mogao zadržati gospar noći sve do jutra, ali pod uvjetom da ih nikome ne daje. Ako bi vrata otvorio, iz razloga drugog od hitnih državnih potreba, slijedila bi mu globa od 25 perpera.

U određeni noćni sat gospar noći je u društvu 10 stražara otvarao Vrata od Ploča i kroz njih puštao trojicu naoružanih barbanata. Oni bi išli u ophodnju potpuno mračnim predgrađem do crkve Sv. Antuna, silazili bi do spilje kod današnjeg hotela Excelsior pa sjeverno prema crkvi Sv. Katarine. Zadatak im je bio nadgledati da li se u blizini gradskih zidina nalaze nepoželjne osobe. Druga grupa stražara izlazila je kroz Vrata od Pila. Oni bi obilazili Kolorinu, kuće i dvorišta mastioničara vune i naseljena mjesta oko Sv. Vida.

Unutar ulica ipak se odvijao noćni život, ali pod strogom kontrolom noćnih stražara na kulama i zidinama. Uredbom iz 1418. godine nijedan Dubrovčanin nakon trećeg zvona ne bi smio izlaziti bez svijeće, a stranac nikako.

Čim bi zazvonilo prvo jutarnje zvono, gradska vrata su se otvarala. Već bi ulicama hodali zaposleni Dubrovčani, a u Grad bi u grupama stizali trgovci i mornari, Konavljani, Župljani, Primorci, Riječani i otočani.

Preuzeto iz knjige 'Dubrovačke minijature' Tereze Buconić Gović.