Iako navodi kako su Dubrovčani iznimno ljubazni, nastavlja kako su poprilično nesigurni, nemaju samopouzdanja, imaju kratak fitilj i kao da su zadovoljni svojim uskim okvirima. Premda je kazala kako se radi o nevjerojatno lijepom Gradu, naglašava i njegovu, kako kaže, jednoličnost. ‘Ovdje je sve isto. Svi restorani, barovi... Kultura istog. Bio je to šok. Nema kulturne raznolikosti. Sve je obojano jednom religijom. Sve je vođeno voljom većine,’ žali se Indijka.

Također je prepričala svoju zgodu u kojoj joj je jedna starija gospođa, dok je bila na Stradunu, prešla rukom preko kože i rekla: ‘Pa Vi ste tako smeđi!’ Stoga zaključuje kako u Hrvatskoj netko može biti ili bijel, ili crn, nema treće opcije.

Kaže kako joj smeta i odnos dubrovačke sredine prema ženi. ‘Odrasla sam u okruženjima gdje se muškarac i žena tretiraju jednako. Nije bitno tko si, odakle dolaziš, nego jedino da odradiš svoj posao kako treba. Kad postigneš nešto u životu, malo je šokantno kad te netko baci sto godina unatrag,’ kaže Selma. Također je izjavila kako, ukoliko žena u društvu svog partnera postavi pitanje nekome, odgovor će biti upućen njenom partneru, a ne njoj. Smatra kako je inferiorni položaj žene vidljiv i u tome što parovi, čak iako su stariji, još uvijek žive prema srednjoškolskom kodeksu – muškarci izlaze s muškim društvom, a žene rade isto sa svoje strane. ‘Premalo je povezanosti u odnosima,’ žali se. Smatra kako se u Dubrovniku na ženu gleda svisoka i mahom ju se drži u kući.

Vezano uz ulazak Hratske u EU, Selma se nada kako će strani investitori pomoći razvoju krajnjeg juga Hrvatske, ali također smatra kako bi gradske vlasti trebale uraditi sve kako bi zadržale autohtono stanoništvo unutar zidina, kako Dubrovnik ne bi postao grad u kojem je sve podređeno turistima.

Čitav tekst možete pročitati na t-portal.hr.