INTERVJU, ZLATKO BEGUŠIĆ: Danas se sve može kupiti preko interneta, ali ne i majstor koji zna svoj posao

Četvrti put ste jednoglasno izabrani za predsjednika Udruženja obrtnika Dubrovnika. Sigurno vam je čast.

Naravno kako je velika čast biti predstavnik Udruženja obrtnika, a pogotovo grada Dubrovnika koji se ističe u cijeloj Hrvatskoj. To je funkcija koja je poštena i odgovorna, a mi se isto tako pošteno i odgovorno odnosimo prema svim našim članovima. Mislim kako svaki obrtnik, temeljem svog rada i zalaganja, treba imati privilegije u društvu jer on je jedini koji osobnom imovinom garantira za svoj uspjeh ili neuspjeh. Tvrtka može poći u stečaj, no obrtnik, da bi uspio, mora garantirati svojom imovinom. Tako da mi je čast, naravno. Ali i obaveza. Obveza da nastavimo graditi ono što su generacije prije nas započele, i da to ostavimo boljima, onima koji dolaze.

Na početku govora uz koji ste se obratili na konstituirajućoj sjednici Skupštine ste kazali kako 'Dubrovnik nije grad koji je nastao na dekretima, nego na rukama'.

Tako je. Dubrovnik je nastao na rukama zlatara, brodograditelja, postolara, vezilja, klesara, pekara, ribara – ljudi koji su svojim rukama gradili identitet ovog grada i svoju egzistenciju, svoj život. Dok je obrtnika, bit će i Dubrovnika. A dok je Dubrovnika, bit će i posla za vrijedne ruke. Vrijedi naglasiti i kako je Udruženje obrtnika Dubrovnika jedino udruženje koje obuhvaća cijelo područje bivše Dubrovačke Republike, dakle od Prevlake do Orebića. Udruženje ima svoje područne odbore u Dubrovniku, Konavlima, Trpnju, Orebiću i Stonu.

Na koja ste postignuća tijekom prethodnih mandata najponosniji?

Na početku mog prvog mandata imali smo oko 1.000 obrta, a danas brojimo preko 4.500 aktivnih obrta u našem Udruženju. To je 4.500 obitelji koje žive od svog rada, truda i svog znanja. To je 4.500 razloga zašto Dubrovnik nije samo kulisa za razglednice, nego živi grad. Bez obrtnika nema ni turizma, ni brodogradnje, ni kruha, ni popravljenog prozora poslije bure, ni kamenom popločanih poljana.

Ostvarili smo i ono o čemu smo sanjali desetljećima -  Udruženje obrtnika Dubrovnik kupilo je vlastiti prostor, i to izdvajanjem vlastitih sredstava! Dakle, obrtnici Udruženja su izdvajali po 20-ak kuna više od komorskog doprinosa i tako učinili ono što rade svakodnevno i u svojim obrtima i obiteljima: osigurali krov nad glavom i stalnu adresu u poslovnoj zgradi Atlant Centra, u samom poslovnom centru Dubrovnika.

Također, ured u Gradu obnovili smo u reprezentativan prostor u centru stare gradske jezgre, mjesto okupljanja obrtnika. Taj prostor nije samo ured. To je kuća obrtništva. Udruženje obrtnika Dubrovnik je mjesto gdje će mladi majstor dobiti savjet, gdje će tradicijski obrtnik izložiti rad, gdje ćemo održavati edukacije, gdje će turisti vidjeti da Dubrovnik nisu samo zidine, nego ljudi koji ih stoljećima održavaju.

Koliko su mladi zainteresirani za obrtnička zanimanja?

Često nam dolaze obrtnici i pitaju nas za savjet ili pomoć, no mahom su to stariji ljudi. Mladi ljudi puno rjeđe, vjerojatno jer su već preokupirani poslom kojeg obavljaju, a i sve je manje interesa sa obrtnička zanimanja. Postoje obrtnici koji žele da mlađi naraštaji nastave njihovu tradiciju, no često to nema tko učiniti. Dubrovnik na taj način gubi dio sebe. Uvijek kad se neki obrt zatvori, Dubrovnik gubi dio sebe po kojem je bio prepoznatljiv.

Ljudi često komentiraju kako više nemamo postolare ili urare po Gradu, no svi mi rijetko popravljamo stvari. Vremena su se promijenila.

Lakše je kupiti novo nego popraviti. Ljudi su obično usmjereni na djelatnosti koje donose veći profit. Možda bi neki dubrovački urar ili zlatar rado nastavio svoju obiteljsku obrtničku tradiciju da je bilo više mladih koji bi htjeli preuzeti taj posao. Ljudi danas nisu zainteresirani za težak rad koji će donijeti veliku vrijednost za zajednicu, cilj je uglavnom lakšim putem doći do veće zarade. Naravno, svoju ulogu u cijeloj ovoj priči odigrao je i konzumerizam.

Međutim, struka je naša valuta. U vremenu kad se sve može naručiti preko interneta, jedino što ne možeš naručiti je majstor koji zna svoj posao, koji je stručan, koji dolazi navrijeme i koji ostavlja rješenje, ne problem. Upravo to je obrtnik.

U prostorijama Udruženja može se vidjeti i polica s rukotvorinama koja, na neki način, predstavlja ono najvrjednije od naše obrtničke tradicije i ono od čega mladi danas prilično 'bježe'.

Naši tradicijski obrti su važna karika, kako Udruženja, tako i identiteta Grada, ali i naše turističke ponude. Naše kontinuirano zalaganje za njihov opstanak prepoznaje i podržava i Grad Dubrovnik sa svojim subvencijama jer to je identitet obrtništva, ručna i tradicijska izrada. Često smo svjedoci gubitka tradicijskih obrta jer nije imao tko naslijediti majstora. Svaki put kad se ugasi takav obrt, Dubrovnik izgubi dio sebe.

Koliko je vama kao Udruženju zahtjevno doći do obrtnika?

Osobno sam u Udruženju aktivan od 2012. godine, a od 2014. obnašam funkciju predsjednika. Iz te perspektive mogu kazati kako je to jedan težak put. Ljudi, pogotovo u našem gradu i županiji, dosta su obuzeti sobom i svojim poslom. No, mislim kako bi se mladi trebali više aktivirati, pa i u smislu da netko mlađi jednom preuzme ovu odgovornu funkciju. Kad sam 2014. godine postao predsjednik, članovi Udruženja su izdvajali naknadu temeljem koje smo naposljetku kupili vlastiti prostor, a pritom vrijedi naglasiti i napore tadašnje Uprave Atlantske Plovidbe koja nam je izašla ususret. Taj prostor su mogli prodati i nekome drugome, no odlučili su se na nas. U Gradu smo obnovili prostor gdje svim obrtnicima rado stojimo na usluzi. S vlastitim prostorom smo ujedno ostvarili i mogućnost održavanja edukacija, radionica i svi ih mogu koristiti. Sve ovo je samo pokazatelj kako zajednički možemo puno toga postići.

Kažete kako je vrlo važno da Dubrovnik ima jedno ovakvo udruženje. U čemu leži ta važnost?

Da bi se to moglo shvatiti, prvotno je važno znati kako funkcionira sustav. Dakle, uz Udruženje, postoje još i područna obrtnička komora, kao i Hrvatska obrtnička komora. To je sustav koji djeluje unutar državnog sustava pa je lakše ostvariti određene pogodnosti, ugovore, beneficije, savjete, police i sl. Nedavno je jedan naš član temeljem ostvarenih subvencija kupio vozilo za gotovo 10 tisuća eura manje od redovne cijene, za obavljanje svog obrtničkog posla. Mi smo spona između obrtnika i određenih institucija, i tu je vezu puno lakše ostvariti preko određene institucije, u ovom slučaju nas, nego samostalno. Bilo da je riječ o rješavanju određenih problema ili o ostvarivanju određenih benefita.

Kakvi su planovi za budućnost?

U ovom mandatu nastavljamo gdje smo stali: borba za bolji status obrtnika. Obrtnik mora živjeti od svog rada dostojno, imati optimalne porezne i uvjete na tržištu kako bi od svog rada mogao platiti radnika, kredit i još ostaviti djeci. Pred nama su nove četiri mandatne godine. Neće biti lake. Ali kad je obrtniku bilo lako? Mi ne živimo od sastanaka. Mi živimo od posla. Zato mogu obećati: Udruženje će biti servis, a ne birokracija. Bit ćemo glasni kad treba, tamo gdje treba, a tihi kad se radi. I bit ćemo tu, u našem zajedničkom prostoru, svaki dan.

Jedno od tih pitanja su novi nameti iz tzv. paket antiinflacijskih mjera koje su obrtnici, pogotovo paušalni, dočekali s negodovanjem. Za Dubrovački dnevnik su izjavili da smatraju kako je to gušenje poduzetništva. Kako obrtnici u razgovorima s vama komuniciraju najavljene porezne izmjene?

Predstavnici Hrvatske obrtničke komore nedavno su na tu temu održali sastanak s predstavnicima Ministarstva financija, na kojem su predstavili primjedbe i prijedloge vezane uz najavljene mjere koje se odnose na paušalne obrtnike. Tijekom sastanka predstavnici HOK-a istaknuli su kako razumiju potrebu za očuvanjem životnog standarda i smanjenje inflacijskih pritisaka. Međutim, upozorili su kako povećanje poreza i doprinosa za obrtnike ne predstavlja učinkovitu antiinflacijsku mjeru. HOK je tijekom sastanka naglasio kako su obrtnici među onima koji najviše osjećaju posljedice rasta ulaznih troškova te da nisu generatori inflacije nego njezine žrtve. Mi kao Udruženje i naši obrtnici apeliramo prema Ministarstvu za dijalog, budući da su i nas iznenadile najavljene porezne izmjene. Sagledali smo situaciju, poslali dopis prema HOK-u i otvoren je dijalog. Mi kao Udruženje ne možemo donositi odluku po tom pitanju, ali apeliramo na Ministarstvo da uzmu naše prijedloge u obzir. Svatko na situaciju gleda iz vlastite perspektive; za Ministarstvo je to antiinflacijska mjera, za obrtnike – antipoduzetnička.

Kažete kako su predstavljeni i prijedlozi. Što obrtnici predlažu?

Komora je predstavila prijedlog prema kojem bi se zadržao postojeći sustav doprinosa za sve obrtnike. Po pitanju povećanja oporezivanja traže da svi razredi prihoda do 40.000 eura ostanu po dosadašnjem modelu dok bi se eventualne porezne korekcije razmatrale isključivo u zadnja dva razreda i to najviše do 33 posto. Takav model omogućio bi dodatne prihode državnom proračunu, a pritom sačuvao konkurentnost i održivost najvećeg dijela hrvatskih obrta te nastavio poticati samozapošljavanje i poduzetničku aktivnost.

Dugogodišnji ste ugostitelj. Zadnjih godinu dana se dosta razgovara o cijenama, pa i u ugostiteljskim objektima. Ministar Tonči Glavina je pozvao ugostitelje na spuštanje cijena u sezoni. Kakva su vaša iskustva?

Mislim da Dubrovnik nije skup grad. Ako se ode 10-ak metara od Straduna, može se popiti kava za 2 eura. U Dubrovniku je sve 'top', pa mora biti i to. Interesantno, već 40 godina radim na istom mjestu, u iznajmljenom prostoru gdje sam počeo kao mladi konobar, a tu ću vjerojatno i završiti karijeru za koju godinu. Tako da znam o čemu govorim.

U tom kontekstu se često govori o omjeru cijene i kvalitete u objektima. Je li taj omjer u Dubrovniku pošten?

Mislim da je omjer cijene i kvalitete u Dubrovniku u redu i kako cijena prati kvalitetu. Naposljetku, tome u prilog govore i podaci Porezne uprave za prve mjesece ove godine – broj izdanih računa raste u odnosu na lani, a cijene su na razini lanjskih. Dakle, gosti smatraju da ono što plate, toliko i vrijedi.