Zašto nismo pisali o unuku bivšeg nogometnog suca, a jesmo o sinu Andra Vlahušića?
Javne osobe svjesne su kako su zbog svog životnog odabira zauvijek izašle iz anonimnosti pred budno oko javnosti. Još ako se radi o dubrovačkoj javnosti, javna osoba mora se pomiriti s tim da je osuđena unaprijed, a kamoli da stvarno i napravi kakav krimen koji će tu osobu obilježiti dok je živa.
No, ako je već tako i s obzirom da pojedinačno i sami snosimo odgovornost za sebe, znači li to da u našem javnom djelovanju moraju patiti i naši najbliži?
U ovom konkretnom slučaju razapet je sin gradonačelnika. Dijelom zato što je imao groznicu izlaska, izašao je u srijedu, nije planirao, prijatelji kažu da je dobar momak, nije sklon konfliktu. Došlo je do naguravanja, priveden je u postaju.
Cijeli svoj životni vijek provodiš na slobodi, u današnje vrijeme ti je glavna kazna kada nemaš signala na mobitelu ili jednostavno kada ti studentske obveze 'škode' društvenom životu. I onda ti netko uskrati slobodu, na pravdi Boga vjerojatno, čovjeku je to posao. Dogodi se razmirica u kojoj deblji kraj izvuče policajac. Kako, zašto, što se dogodilo, odlučit će u konačnici pravosuđe.
Ono što zbilja žalosti je cipelarenje mladića kroz prizmu sina od gradonačelnika. I to od strane medija. Dok su neki objektivno prenijeli informaciju, neki su težili tome da se pokažu objektivni vis a vis svih svrstanosti, obojenosti i zauzimanja strana proteklih godina. To što su ih građani prepoznali kao obojan medij, pokušali su anulirati objavom incidenta sa sinom gradonačelnika.
I to je strašno, a još je strašnija osobna osveta nekih portala koji ideološki odudaraju od svjetonazora aktualnog gradonačelnika koji su se potrudili, ionako ozbiljan problem, predstaviti kao događaj godine, ne pazeći pritom na etičnost ili suosjećanje s roditeljima djeteta i na kraju s tim mladićem. Činjenica je da nije gradonačelnikov sin da bi njegovo ime bilo navedeno inicijalima, kao što je navedeno ime drugog momka.
Citirati zakon kojim ga se tereti i onda navesti da osumnjičenom prijeti čak osam godina zatvora, a pritom ne navesti da je donja granica ona od pet mjeseci ili uvjetna osuda nije ništa drugo nego pokvarena, senzacionalistička i u najmanju ruku huškačka politika jednog medija.
Za početak, oni koji su u ovoj medijskoj potjeri najviše odgovorni, i sami roditelji. Neka se zapitaju može li se to sutra i njima dogoditi te imaju li oni u svojim 'off the record' životopisima nešto što bi sutra moglo njihovu djecu izložiti svjetlima nekih jednako loših medija i nečega što bi moglo trajno uništiti život njihove djece.
Dubrovački dnevnik je prije više mjeseci imao dojavu 'dobronamjernih' anonimnih čitatelja kako je na jednom trajektnom pristaništu na Pelješcu, unuk jednog bivšeg nogometnog suca iz Dubrovnika, svojim Volkswagenom upao u more i to s više vršnjaka u vozilu, i to pod utjecajem alkohola.
Slučaj se zataškao, ali su informacije procurile nakon nekog vremena, što je dojavljeno nekoliko redakcija. Činjenica je kako se radilo o nesreći u kojoj nitko nije ozlijeđen i kako daljnje inzistiranje na objavi, pogotovo na temelju srodstva glavnog aktera s javnom i još uvijek u javnosti aktivnom osobom, ne bi bilo ništa drugo nego puki senzacionalizam. To su shvatili i drugi mediji. Međutim, kada se radi o sinu političara, onda važnost dobiva na cijeni. Lešinarenje u tom slučaju nema nikakve prepreke, gazi se koliko god može. Oni to rade jer misle ugroziti poziciju roditelja u javnosti, a zapravo štete svima ostalima. Na njihovu savjest.