Oni preostali tamo, u planu su. Kad? Kad se steknu uvjeti. Na čekanju su, dok Iranci 'rokaju' zračne luke zemalja, diljem iranskog okruženja. Bravo, odglumio je javno predsjednik Vlade, koji je prije toga obavio nekoliko telefonskih poziva i riješio što je mogao. Radman se onda javno pohvalio kako je on učino sve za naše ljude. Plenki ga je dobrohotno potapšao po ramenu. Bravo! Što će drugo? Ako slučajno mislite kako je ovaj ministar 'niš koristi' ne budite zločesti. Da nema ovog ministra, po Slavoniji bi brojne svinje trunule nasred ceste ili bi bile zakopane u jame i tako bile potencijalni ozbiljni izvor zaraze. Ali nisu, samo zahvaljujući ovom našem ministru i njegovoj obitelji, koja sve to zbrinjava. Posao koji, eto, nitko drugi nije u stanju obaviti i sasvim je normalno da Hrvatska koristi njihove neprocjenjive usluge. I zato, Bogu hvala na ovom ministru i njegovoj vrijednoj obitelji. Što košta da košta.

Za to vrijeme saborska većina je stabilna, nikad stabilnija. Osim bivše esdepeovke, svoju ručicu je Plenkiju dao i Zurovec iz nekadašnjeg, činilo se, suvislog Fokusa. Zanimljivo je bilo objašnjenje koje je taj novi 'žetončić' naveo kao razlog svojeg ulaska u parlamentarnu većinu. Želi provesti svoje projekte što se, prije svega, odnosi na željezničku povezanost Zagreba do slovenske granice brzom linijom vlaka. To je bio njegov uvjet ulaska u 'većinu', kako bi pomogao građanima svoje Svete Nedjelje i Samoborcima. Brz i komforan dolazak u Zagreb na posao, tako i natrag doma. Vožnja bi trebala trajati petnaest do dvadeset minuta, čime bi se smanjile dugotrajne gužve na istim relacijama automobilom. To se zove - ja tebi ovo, a ti meni ono. Među ostalim ljudima, državni odvjetnici to bi nazvali koruptivnim dogovorima, ali u politici se to zove 'mala politička razmjena'. Druga je tema zašto su nam željeznice u takvom katastrofalnom stanju, usprkos mogućnosti korištenja velikih novaca iz europskih fondova. Osim što ima veze s vječnom temom i navikom u naših političara. Stavljanja na velike plaće podobnih umjesto, ne daj Bože, sposobnih. Trenutačno i Zurovca i bivšu esdepeovku Ban, najviše nervira termin 'žetončić', koji je vrlo dobro smislio pokojni Bandić! Točno u sridu, jer ta jedna riječ kaže sve što treba o tome reći. Velika je šteta što iz Grada ili Konavala nema nikog tko je izvan parlamentarne većine, a spreman je dobrohotno dati svoju ručicu, kako bi se napravila brza željeznica od Grada do crnogorske granice, čime bi se u Grad isto tako stiglo za petnaestak minuta. Da ne govorimo koliko bi takva željeznica drastično smanjila gužve na cestama prema zračnoj luci. 'Brzoj cesti', koja je već dvadesetak i više godina u planu. Pojačano se planira prije svakih izbora. Možda bi se koji esdepeovac, ako ih ima, mogao 'žrtvovati' za dobrobit zajednice. Tako ne bi bio uzaludan žetončić i svakako bi bio korisniji nego sada.

Kako stvari stoje, poruke koje je naš dobri Pero slao Matu, Mato je čuo. Pa je sad krenula priča kako je naš dobri drug Pero izletio iz neformalne koalicije, što nije sasvim točno. Navodno je Matu dokokotalo hvatanje poruka po eteru. Usto što ima brata kojeg ne može mijenjat, samo zato što je jebivjetar. To su stvari na koje ne možeš utjecati. Teško je pronaći obitelj koja nema nekog takvog 'jebivjetra', mada bi neka druga riječ bila primjerenija. E sad, Mato jest u nekoj vrsti otvorene suradnje s Perom, ali mu njegove ruke nisu potrebne. Tu je možda i zato što nije dobro Pera imati protiv sebe i tek ćemo vidjeti kako će se stvari dalje odvijati. Je li Pero 'šiljio' gotovo do pucanja, namjerno i s planom ili se samo zaigrao, i to ćemo vidjeti. Ako išta, možda Pero popusti oko svog čovjeka na čelu dubrovačkih kina, jer taj, za razliku od drugih Perovih, o tom poslu stvarno blage veze nema. Pojma s pojmom. Doduše, ni prvi ni zadnji na političkim funkcijama, koji pojma nema, ni o čemu. Iz nekog razloga političari vole takve jer su apsolutno poslušni. To je i jedino što se od njih očekuje. Poslušnost. Svakako, puštanje informacija o izlascima ili neizlascima iz koalicija bez sumnje su znakoviti, posebno u kontekstu budućih političkih događaja u Dubrovniku.

Gospodari rata, Trump i Putin, dobro se nadopunjuju. Sve što radi jedan, onaj drugi potpuno razumije. Uglavnom, ubijaju ljude, rasturaju gradove i jedan i drugi sanjaju otimanje teritorija. I nažalost, snovi bi im se lako mogli ostvariti. Zašto? Jer mogu! Ostatak svijeta samo gleda kad će se treći tiši 'gospodar', onaj kineski, uključiti u opću otimačinu i ratove. Iako se svi nadaju kako će on kao mudar 'igrač' samo pokupiti benefite iz ovih pogubnih ratnih igara. Glavno je da su dečki jedni s drugima zadovoljni. Ostali su im, ionako, nebitni. Europa je u svemu tome, nažalost, samo običan statist. Možda preciznije, puki promatrač koji nije u stanju donijeti zajedničku, a kamoli odlučnu odluku. Usprkos respektabilnim resursima. Uzalud, kad nema ni jedinstva ni odlučnosti. Stalno su unutar okvira 'piškit ću, kakit ću'! Pomalo. Kakve to veze ima s divljanjem opake inflacije koja nam slijedi? I ne samo nama. Itekakve, nažalost. Eto vas.