Vjerujem u jednoga Boža, gradonačelnika svemogućega, koji je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s trona Metkovića. Raspet također za nas, od dvoglave aždaje i jednog malog portala, mučen i pokopan.  I uskrsnuo treći dan,  po svetom PR-u i svetim medijima. I uzašao na političko nebo, sjedi s desne, ne zna se još kome, ali  odonud će opet doći, u slavi suditi žive i mrtve. I njegovu kraljevstvu neće biti kraja. Božo kaže: Vjerujte, ja sam taj spasitelj!

Spasenje iz grada goreg od hrvatskog prosjeka

Božo, gradonačelnik svemogući, čelnik je Metkovića, grada  u kojem nezaposlenost prestiže čak i brutalni hrvatski prosjek. Grada u kojemu se na plaće uhljeba troši duplo više nego u gradovima ostatka Hrvatske. Ali, svemogući Božo, čak i u takvoj teškoj situaciji, stvorio je par radnih mjesta za svemoguću braću i sestre, stranačke kolege iz MOST-a, da MOST očvrsne i da ga ne odnese rijeka.

Poznato je kako su političari u stanju obećati da će sagraditi most i tamo gdje rijeka ne prolazi. Samo žele da u to povjerujemo. Božo nije jedan od njih.  On ne obećava kako će sagraditi most i tamo gdje rijeka ne prolazi. On je sam to obećanje, taj isti most. Ukazanje. Iznad rijeke, koja ne postoji. I kaže nam: Vjerujte u most, i ako ga ne vidite. U vjeri je spas.

Ratni zločini i zabrana umjetne oplodnje

Ukazao se tako Božo svemogući prvi put 2011. godine u jednom malom gradu u dolini Neretve, pokraj starog i dobro znanog hrasta. Bile su to godine kad je Hrast slovio kao stablo, pardon  radikalna stranka, koja želi zabraniti abortuse, ali čak i umjetnu oplodnju, u skladu s rigoroznim konzervativnim promišljanjima katoličkog života. Svemogući Božo tako je pod okriljem starog trulog hrasta  bio dio te iste ekipe. I onda kad su ga novinari zatekli ispod starog hrasta i pitali što misli o Međunarodnom sudu u Hagu (za ratne zločine), svemogući Božo je rekao kako ''nitko nema pravo odlučivati što je Hrvatskoj bitno.'' 

Nitko nema pravo odlučivati što je Hrvatskoj bitno, pa ni međunarodne institucije. Ne zna svemogući Božo da su ratni zločin uvijek ratni zločin, bez obzira koliko je nešto nekoj zemlji bitno. I Hitleru je, baš kao i Miloševiću, naime, bilo  – bitno! Ne zna ni da je svaka civilizirana zemlja dužna surađivati s međunarodnim institucijama, pogotovo ako je istina na njenoj strani. U međunarodnim odnosima nije bitno što je Hrvatskoj bitno, nego što je bitno svijetu i kako kazniti ono nedopustivo, ono najgore što nadilazi 'bitno' u nacionalnim državama – a to su ratni zločini, ubojstva nevinih i civila. Ne zna Božo, ali naučit će. Morat će, kad bude svemogući premijer.  'Ja sam najbolji, i kada pričam gluposti, vjerujte!'

Drugo ukazanje svemogućeg Boža 2013.

Ukazao se svemogući Božo i 2013. kada je na lokalnim izborima u Metkoviću napravio dvije stvari o kojima će pričati povijest. Prva je ta što je zajedno sa svojom strankom, uz svesrdnu pomoć jednog starog 'Barbe,' vjernog druga poznatih hrvatskih zatvorenika, skinuo  s trona Stipu Gabrića Jamba.

 Druga je ta što je prvih pola godine mandata smanjio plaće sebi i zaposlenicima na minimalac. I to je to.  'Vjerujte u ova dva poteza metkovskog i hrvatskog spasenja. Vjera će vas spasiti.'

Teška su to vremena bila za svemogućeg Boža i njegove apostole, tih pola godine.  Božo je dobio tek štalicu, pardon kupio od obitelji prijatelja poznatog Barbe. Kako ju je kupio? Što napisati u svetom pismu imovine hrvatskih svemogućih političara?  Ali, baš onako kako i svemogući Božo pomaže svojoj obitelji, zetu, rođaku, mužu od rodice, rođaku od apostola Nikole... tako je obitelj ovoga puta pomogla i njemu.  I tako je Božo napisao da je posudio novac u svog rođaka nadbiskupa, bez kamata, a posudbu je napisao da će vraćati 20 godina, ako Bog da i nadbiskup doživi devetu dekadu života.

Ostaviti isti broj uhljeba je revolucionarna reforma!

Ali, prošla su i ta teška vremena, tih par mjeseci minimalca u malom gradu u dolini Neretve. Plaće su nakon toga ponovno došle na svoje. Apostolu Nikoli volonteru Krist je rekao da je vrijeme da uzme plaću i odlučnije prione poslu. Reformama! A te su svemoguće i revolucionarne reforme javne uprave postale premale za mali grad u dolini Neretve. Broj uhljeba smanjen je za nevjerojatnih... pardon nije smanjen broj uhljeba. Jednako ih i ima i dan danas.  Nema veze, zar je to važno?  'Vjerujte u reforme, i kada ne postoje, vjera će vas spasiti!'

 Došlo je vrijeme da se spasonosna metkovska revolucionarna reforma proda cijeloj Hrvatskoj, jer u reformi je spas! Zamislite takvu revoluciju, zamislite kad bi cijela Hrvatska bila Metković? Zamislite samo sve te uhljebe javnog sektora, zamislite kako bi to bilo dobro kad bi njihova radna mjesta i dalje postojala, ali da su na njima mostovci, umjesto Jambovih ili od dvoglave aždaje?!

Samo vjera u Boža Hrvatsku spašava

Postoji samo jedan razlog zbog kojeg bi bez obzira na sve Hrvati morali vjerovati u svemogućega Boža i njegovo spasenje. Hrvati moraju vjerovati jer im je Božo rekao da vjeruju.

Ja sam gospodin Božo tvoj, gradonačelnik svemogući. Nemaj drugih bogova gradonačelnika uz mene. Ja sam jedini drugačiji, iako se vidi da sam isti. Moji uhljebi nisu uhljebi, jer nisu uhljebi od HDZ-a i SDP-a. Moje nepostojeće reforme nisu nepostojeće, iako ništa o tome ni ne znam, vidjeli ste u Stankovića i na glupim letcima stranke. Ali u te moje nepostojeće reforme morate vjerovati, jer vas o njima ne mulja netko iz HDZ-a ili SDP-a, nego ja! Božo svemogući.

Moja kuća i imovinska kartica nisu važne, jer nisam iz HDZ-a i SDP-a.  Moje preuzimanje odgovornosti za neko ministarstvo neće biti koalicija, zato što ja kažem da se to neće zvati koalicija. Moj uvjet za premijerskim mjestom u koaliciji s HDZ-om neće biti zato što me cijelo vrijeme gura zakulisna, iskonska, hercegovačko – neretvanska struja HDZ-a velikih planova.

 Vjerujte u neovisnost, i kada je potpuno ovisna

Kad postanem premijer bit ću neovisan zato što mi nikad nitko u životu i politici nije pomogao, a najmanje Barba Luka.  On samo Sanaderu pomaže. Nikad neću podilaziti Crkvi i biskupima jer mi nikad nisu pomogli, nisu mi dali djedovima zemlju za kuću, nisu nas svih odškolovali, nisu pomogli sada i meni s kućom, ništa im nisam dužan. 

Ja sam neovisan,  zato što moju političku stranku MOST  baš nitko ne podupire.  Ni ta osovinska moćna  struja iskonskog HDZ-a pozadinskih planova,  ni Crkva, ni biskupi, ni Opus Dei, ni svi mediji, nitko ne širi moje evanđelje!

Nitko ne piše da sam treća stranka u Hrvatskoj već dvije godina, otkad sam u Metkoviću tek par ljudi pozapošljavao. Nitko me ne predstavlja spasiteljem. Nitko o meni ne pravi priloge o tome kako sam jedini spasitelj Hrvatske bez afera. Nitko me ne gura svaki tjedan na televiziju. Ni jednu naslovnicu nisam dobio, pogotovo u grupacijama u suvlasništvu Crkve.  Ni jedan skup u Hrvatskoj nisam održao, ni jednu dvoranu iznajmio, ni jedan putni trošak ostvario u kampanji, nemam prostor stranke u Zagrebu. Nemam ni jumbo plakate, letke, ništa nemam.  Ni za jedan jedini potrošeni milijun, pardon kunu, neću morati odgovarati nakon izbora -  onome tko mi ih je godinama davao.

A vi se ništa ne brinite, samo vjerujte da sam ja taj Božo, hrvatski spasitelj. U vjeri je spas.

Vjerujte u jedan most, sve njegove uhljebe i nepostojeće reforme. Na drugu stranu rijeke stići ćete sigurno. Naravno, možda tek malo žedni, preko vode.