Sasvim je svejedno o čemu novinari pisali, ako političarima ne ide u favor. Istovremeno, političari ostaju pošteđeni neke slične inačice u nazivu njihovog posla. Možda bi jedan mali natječaj za izbor najboljeg naziva za političare donio zanimljive prijedloge. Stručnjaci svih vrsta, od onih komunikacijskih do školskih psihologa, upozoravaju na nedopustivu retoriku političara. Od predsjednika i premijera do saborskih zastupnika. Retoriku vrijeđanja, govora mržnje, prostakluka koji neminovno utječe na ponašanje zajednice, pa tako i na ponašanje onih najmlađih. Vrijeđanje 'ad hominem' postao je sasvim uobičajen i normalan javni govor. Zašto se onda toliko čudimo kad takav  govor slušamo u svađama klinaca u školi, uz sve češće fizičko obračunavanje? Zašto se čudimo divljanju navijačkih skupina i potpunoj podjeli hrvatskog društva na naše i vaše? Mrzimo se na temu prošlosti, na čemu inzistiraju, tko drugi doli političari. Ali što se budućnosti tiče: 'Who cares?!'

Upravo te podjele njima omogućuju ostanak i opstanak na velikim plaćama i beneficijama svih vrsta, uz dodatne i prečeste pogodnosti 'pod stolom', što je postalo gotovo normalno. Normalno je i recentno pretrčavanje u zagrljaj vladajućima. Što je interes, ni’ sramota. Kako se čini, upravo to je glasačima mjerilo i potvrda 'sposobnosti'! Govor s uvažavanjem, govor sukobljavanja argumentima bez osobnog vrijeđanja i mržnje, zbog različitog mišljenja,  kategorija je koja je posve nestala u Hrvatskoj. Nestaje čak i u akademskoj zajednici pa zašto onda ne i na cesti? Govor političara nabijen mržnjom, vrijeđanjem i podcjenjivanjem, uspješno se prelio na one za čiju dobrobit su prisegnuli. To ih dodatno čini ponosnima i zadovoljnima sobom. Nejasno je zašto se toliko odriču Balkana, kad svojim govorom pokazuju upravo suprotno. Pokazuju kako je Balkan, koji toliko mrze, upravo njihov habitus. Utoliko se ispad zastupnice u zagrebačkoj gradskoj Skupštini gotovo može podvesti pod nježno balkansko gugutanje. Ta dama iz oporbene kvote je, ne znajući da je mikrofon ostao upaljen, izrekla kolegi zastupniku vladajuće većine: "Pička ti materina neotesana. Taj nije jebao nikada. A ni neće"! Ostaje nepoznato poznaje li ta zastupnica detalje seksualnog života zastupnika kojem je uputila ove riječi ili je samo slikovito opisala svoje želje i/ili mišljenje u odnosu na kolegu.

Za to vrijeme, predsjednik koji se dugo i temeljito odmarao na Pantovčaku, odlučio je zagugutati. Pri tom, već uobičajeno, nije zaboravio izvrijeđati i novinare, ovaj put samo jedne redakcije. S druge strane, upozorio je i Plenkija i Anušića kako, što god dogovarali s Izraelom, neće proći jer hrvatska vojska izraelsko oružje neće koristiti. Oružje koje Srbija također kupuje od Izraela, kao iz 'Plavog oglasnika'. Već je prije reagirao na odlazak Anušića u Izrael, na što mu je Plenki odgovorio kako ovaj nije tamo išao kao ministar vojske, nego kao političar. Kakav to politički razgovor s izraelskim političarima može i treba obavljati Anušić? Nastranu to što diže ruku uz pozdrav 'Za dom spremni', zbog čega bi u normalnim okolnostima  takav političar bio neprihvatljiv Izraelu. Ali okolnosti nisu nimalo normalne. Posebno ne kad se Anušić sastaje s političarima izravno odgovornim za strašne zločine u Gazi. I to je nešto o čemu bi Hrvatska, posebno Hrvatska koja je prošla srpsku agresiju, itekako trebala imati jasan i zajednički stav. Ovakva soliranja jednog i drugog brda nisu pitanje njihovih međusobnih netrpeljivosti nego izravno pitanje ozbiljnosti i odgovornosti prema vlastitoj državi. Nažalost, njima su i dalje najvažniji oni sami i njihov ego.  Grad je poslao gotovo 29 milijuna eura kazne za ulazak u Zonu posebnog prometnog režima rent-a-car tvrtkama, čiji su korisnici napravili prekršaje. Možda će se uspjeti kazne naplatiti turistima iz EU, ali što će sa svim onim turistima iz Azije, Amerike, Indije, BiH pa čak i Velike Britanije i ostalih izvan EU? Ako rent-a-carovi sami plate te kazne, mogu odmah u stečaj, pa piši kući propalo. Grad će, kako kaže Mato, pokušati napraviti izvansudsku nagodbu s rečenim firmama za najam automobila, ali kazne se moraju plaćati. Popusti li im više, s pravom se mogu žaliti oni kojima je naplaćen pun iznos kazne. E sad, sve to odvijalo se od proljeća do jeseni kad su turisti radili te prekršaje. Upravo prije nekoliko dana je stigla takva kazna mojim prijateljima u Zagrebu, koji 'navodno' nisu vidjeli znak, pa su 19. 6. 2025. prošli svojim automobilom kroz Zonu. Rješenje o kazni stiglo im je osam mjeseci kasnije. U današnje digitalno doba, kako je moguć toliki protok vremena? Kad bi podatak o prolazu stigao unutar nekoliko dana, rent-a-carovi bi uspjeli velikom djelu tih korisnika naplatiti kaznu.

 Ovako, ako se ne nađe suvislo rješenje, većina njih može staviti ključ u bravu. Ili po starom uhodanom hrvatskom običaju, firmu baciti u stečaj i otvoriti novu. Puno papirologije, uzalud. Možda bi Sanitatu, odnosno, Gradu, kako bi doista utržili tih trideset milijuna eura, bilo isplativije zaposliti još desetak ljudi koji bi promptno slali, barem kad je u pitanju rent-a-car, obavijest o prekršaju u digitalnom obliku. Informatički program promptnog prepoznavanja rent-a-car vozila nije neka filozofija. Ovako je cijela priča prilično neodrživa. Posebno u Gradu kojem je osnovna djelatnost turizam. To znači i dolazak gostiju iz cijelog svijeta. Kako im naplatiti nakon odlaska u svoje države? Nikako. Nek crkne rent-a-car ili što? Eto vas.