Kultura svađe trajno je obilježje  posljednjih  godina hrvatske države, njenih najviših dužnosnika, jednako kao i parlamentarnog života. Ta kultura svađe i nabacivanja blatom postaje uobičajeni obrazac ponašanja hrvatskog političkog establišmenta, ali se jednakom žestinom prelilo na sve segmente društva. Zašto bi drugačije bilo u školstvu, gdje se danima svađaju odgovorni iz grada Zagreba, resornog ministarstva, socijalne skrbi, nastavnici, ravnatelj, roditelji pa onda i učenici. Sve zbog jednog neprilagođenog, bilo iz zdravstvenog ili nekog drugog razloga i/ili odgojno zapuštenog devetogodišnjeg klinca. Ispada kako nitko u Hrvatskoj nema znanje, sposobnost ni autoritet izaći na kraj s dramom koju je izazvalo jedno 'problematično' dijete, ma tko mu bili roditelji. Stanje u toj zagrebačkoj školi, a nije drugačije u ostalim hrvatskim školama, posljedica je temeljitog i trajnog uništavanja školstva, nešto iz neznanja, najviše zbog nesposobnosti vlasti i njenih ministara. Ali i zbog potpune  nezainteresiranosti. Nije slučajno kako nitko iz sadašnje koalicije na vlasti nije poželio biti ministar školstva pa je, a što će, opet stavljen Fuks. Nastavlja se istom manirom rušiti  autoritet nastavnika koji su za 'društvo' kakvo imamo ili kakvom težimo, najbolji ako šute, odrađuju i ne talasaju. 

Dogovorene tučnjave navijača postale su uobičajeni folklor nogometnih susreta. Šakom, pajserom, bejzbol palicom, čim god, udri, raspali, razbij! Jednako kao i rasprave o velikom broju stranih radnika u nas, najčešće negativne. Većina tih ljudi koji jure po gradu na električnim biciklima ili na mopedima, došli su iz Nepala, Indije ili Filipina. Došli su raditi, kako bi hranili svoje obitelji i stalna su meta napada i batinanja u metropoli. No sad nam stiže svijetli primjer. Ne znam je  li ekipa iz Glova i Bolta naučila ili još uči hrvatski jezik, ali jedno je sigurno. Potpuno su se prilagodili i uklopili u svojoj novoj domovini. Najbolji dokaz je tučnjava ispred Mc'Donald's-a u zagrebačkoj Dubravi. Šakom, kacigom, torbama (za sad je nepoznato punim ili praznim), udarali su jedni po drugima žestinom gotovo istom kakvu očekujemo od BBB-a i Torcide. Bravo, tako lupaju naši dečki! Tu nema dileme, ispunili su sve uvijete za dobivanje državljanstva.  

Našim parlamentarcima stiže zamjenik Glavnog tajnika NATO-a, koji bi im kao trebao objasniti smisao misije NSATU. Sve činjenice su svima njima jako dobro poznate i ni jedna članica NATO-a nije tražila, ni trebala dodatna pojašnjenja. Ali, Hrvati, eto, imaju posebne potrebe. I dobro, ma koliko to bio nepotreban manevar, zamjenik glavnog tajnika stiže i voljan je odgovarati na pitanja i pomoći u objašnjavanju nejasnoća. Izvjesno je da je taj gospodin Ruge pristojan i diplomata pa će tako i odgovoriti na sva pitanja. Ali, nećeš razbojniče! SDP –ov čelnik Hajdaš Dončić najavio je kako oni neće doći na taj sastanak jer njima u SDP-u ne treba nitko iz Beča, Pešte i Bruxellesa kvariti zdravu pamet. O kako samo to gordo zvuči. Posebno 'zdrava pamet'. Ono malo kredibiliteta kojeg je SDP-u ostalo, otišlo je lagano dovraga. Ovaj izolacionizam iz inata, uz populizam kojeg se ni pokojni Bandić ne bi postidio, teško će pomoći SDP-u. Jer minimum parlamentarizma zahtjeva razgovor. Nakon toga pristojna politika ili ostaje pri svojoj odluci ili ju mijenja, uvažavajući ili ne argumente visokog dužnosnika institucije u koju smo se itekako trudili ući, posebno nakon rata koji smo prošli. Samo malo pristojnosti i solidne  argumentacije barem bi ostavilo dojam kako se radi o ozbiljnoj oporbenoj stranci. Jednostavno su požurili pokazati kako su nedorasli bilo kakvom ozbiljnom dijalogu, bio on potreban ili ne. S druge strane Plenki nam je svima poručio da nam je vrijeme za prosvjetljenje. Nije jasno hoće li nas blaženi on, njegov predsjednički kandidat, Butković, Fuks ili svi skupa prosvijetliti, ali bar znamo što nam slijedi. Prosvjetljenje!  

I zato mi je, za promjenu, gust gledati Gradsko vijeće u Gradu. Ni tu se vlast i oporba ne slažu. Ni blizu. Oporbenjaci kritiziraju, ali i predlažu moguća bolja rješenja. Pri tom su i pristojni, i razgovaraju. To je i smisao gradskih vijeća, jednako kao i državnog parlamenta. Jer, i jednima, i drugima bi dobrobit građana trebala biti prioritet i iznad vlastite promocije.Tako bi barem trebalo biti, ma koliko u našim poznatim okolnostima zvuči komično. Je li u Gradu doista tako, druga je tema.  Andro je objavio kako se više ne namjerava kandidirati, ni u Gradsko vijeće, ni za mjesto gradonačelnika. Uskoro će napuniti 65. godina i smatra da je dao koliko je mogao, ali svim svojim znanjem će rado pomoći onima koji ga trebaju. Nije prvi koji je politici rekao 'nevermore', ali će, ako ustraje, biti među onih, jedva, dvoje ili troje stvarno iskrenih. Samo hrabro naš Andro! Navijamo svim srcem za tebe. Eto vas.