Kako god, situacija s diplomama u Hrvata sve je kompliciranija, svako malo netko je prokazan kao plagijator pa to ide i do  sudaca Ustavnog suda, kao i do nekih  nemalo važnih autoriteta različitih struka.  Godinama je na brojnim hrvatskim  fakultetetima, posebno od unazad desetak godina do u daleku socijalističku povijest , diploma smatrana običnom formalnošću koju treba samo dobro posložiti, i najvažnije, lijepo uvezati dok je potom njena obrana puka formalnost.

 Kad je tome tako, studenti su se prilagodili i utrpali na te stranice sve što su našli u zadanoj literaturi, pritom neuredno i polovično navodeći citirane autore dok su se one vlastite rečenice svele na tu i tamo koji općeniti zaključak ili  povezivanje s navedenim citatima. Još je jednostavnije bilo koristiti neki prošlogodišnji rad i to malo presložiti ili uglavnom prepisati i to je to. Odeš  reda radi na konzultacije, profesor pita imaš li nekih nejasnoća. Nema? Dobro. I uvezeni primjerci predaju se profesoru. Ovaj to malo prelista i objavi datum obrane i ta formalnost se obavi.

Rijetki su bili oni koji su rad vraćali nekoliko puta, tražili pojašnjenje svake druge rečenice, analizirali i usput te natjerali da doista napišeš rad kojeg se nećeš postidjeti. Ali to je, prije svega, ovisilo o profesoru. Jer da je Milijanov profesor diplomski rad smatrao ičim drugim doli formalnošću onda bi taj uradak i bio valjano napravljen, jednako kao  što bi, da ga je iole ozbiljno pročitao, odmah shvatio kakva je kompilacijska  papazjanija  pred njim.

Netko bez znanstvenih ambicija i nakon mukotrpnog polaganja svih završnih ispita uvijek se lakše odluči na takvu laganiju varijantu pogotovo kad se zna da pišeš nešto što ionako nitko neće pročitati. I nemojmo se lagati, tako je to bilo i takve uradke su radili brojni, danas vrijedni i priznati članovi društva. Kako bi rekao ministar od mladenačkih  zabluda Hasanbegović , bile su to samo davne mladenačke zablude. No ako smo kao društvo sazreli i spremni čistiti sve takve radove, onda nam dečki dragi prije svega treba lustracija diploma. I to svih i svačijih, redom. Nakon toga bi, bojim se, Hrvatska ostala bez jako puno svojih akademskih građana  i naravno, stršila bi među europskim zemljama s najnižim visokoobrazovnim prosjekom. Pa što,  ionako  je i sad  na začelju.  Ergo, ja sam odlučno za lustraciju. Diploma.

Što se pak tiče novog ministra branitelja , koja je to kvalifikacija potrebna za taj posao? Vaso , koji ne voli da ga zovu Vaso je veteran i branitelj kojem se nema što prigovoriti . Može vam ići na nerve i Bože mi prosti i ide, ali njegov ratni put je bez mrlje, štoviše, za bit pošten, sjaji. Dakle, ako tko ima kvalifikaciju, onda  je on ima. Usput, koji bi drugi ministar smio reći braniteljima da za neke od njihovih zahtjeva jednostavno  nema novaca u državnoj kasi. Koji drugi, doli Vaso. I zato nek' mu je sa srećom to vruće ministarstvo koje mu ni samom nije baš po volji, ali to je jedna druga tema. Što je tu je.

Sve ostalo u Domovini je redovno. Rat ustaša i partizana ne jenjava, Vlada još nije donijela niti jedan zakon, nemamo pojma hoće li biti strukturnih reformi, ili će se odgoditi za  'jednom', dok je ministar od mladenačkih zabluda Hasanbegović  u Pakracu  bio posebni izaslanik predsjednice RH, gdje je sudjelovao na parastosu i sahranjivanju zemnih ostataka četvorice Episkopa pakračkih. Šalje li to njega predsjednica na edukativne radionice, ili što?

Za to vrijeme Dubrovnik , točnije gradonačelnik,  opet je dobio značajno mjesto u svim nacionalnim Dnevnicima . Tema, Lazareti i kako i koliko se potrošilo za obnovu istih, kao i je li bilo nepravilnosti pa čak i nečeg goreg. Gradonačelnik kaže da nije, Mato kaže da je bilo svega.  Majke ti mile, pa nije to znanstvena fantastika, valjda papiri kažu je li bilo, ili nije bilo nepravilnosti. Dajte dečki izađite s dokumentima i jasno potkrijepite svoje tvrdnje. Ovako sve izgleda kao mala politička zezancija.

Andro kaže nije, Mato kaže je. Nismo mi maloumni ma koliko možda nekad tako izgledamo, izvolite jasno i suvislo objasniti i potkrijepiti svoje tvrdnje dokumentima. Na žalost, to im nije opcija. Zato je  Gradsko vijeće  odlučilo da neće odlučiti nego poziva institucije da ispitaju je li, ili nije bilo čega je već  bilo, ili nije bilo. Izgleda da u ovoj državi nitko nije ni za što kompetentan osim za pozivanje 'institucija' , kako se to u nas već lijepo kaže – 'Neka institucije rade svoj posao '. Ma dajte, pa vidjeli smo kuda nas je  taj silan 'rad institucija', svih ovih proteklih godina, odveo. I sad smo tu, gdje jesmo. Eto vas.