Glavni hrvatski špijun popularniji je od Severine i zato sasvim logično krasi sve naslovnice hrvatskih tiskovina zbog čega je rad Vlade pao u drugi plan. Istini za volju, dosad Vlada ništa vrijedno naslovnica ni nije iskomunicirala. Predsjednica je već prilično snervana od Timovog 'komuniciranja' pa mu je jasno poručila da bi ona smijenila Lozančića kad bi on njoj iskomunicirao da više nema povjerenja u glavnog špijuna. Je li glavni špijun radio nezakonito ili je njegov opstanak samo pitanje osjećaja nepovjerenja, predsjednica nije komunicirala. Bilo bi razumno o tim temama ne govoriti u javnosti i barem javno ne vršiti pritisak na premijera, no taština je vraški neprijatelj razuma. S druge strane, Orešković  tu komunikacijsku poruku nije primio pa inzistira na tome kako još mora 'komunicirati' to pitanje i tek nakon toga donijeti odluku. Ima li ikakve veze s tim posjet američke ambasadorice Banskim dvorima, također nije komunicirano. Pokazivanje mišića i igre moći između Pantovčaka i Banskih dvora već su postale hrvatska tradicija i ona se ne prekida bez obzira čiji je kandidat sjeo na Pantovčak i čija opcija drži Banske dvore.  

Za to vrijeme ministar financija ostaje smiren barem dok medijima objašnjava neobjašnjivu najavu Vlade da neće biti bolnih rezova, s čim se i on slaže jednako kao što se slaže i s time da to neće biti lako. Riječ 'nemoguće' ostala je visjeti u zraku. Svaka vlast koja želi opstati, ne želi dirati stečena prava, rezati administraciju ni dirati preveliku lokalnu upravu. Rezultat svih tih naših vlada je Hrvatska pred bankrotom. Svaka nova vlada samo je radila kozmetičke promjene, usput trpajući svoje sposobne i nesposobne kadrove na sve moguće pozicije koje dobro uhljebljuju. Sposobnost i nije poželjna jer ionako se ne traži ozbiljan posao nego samo poslušnost. U takav već dobro razrađen sustav koje su kao svoju najveću vrijednost dijelile naše dvije najveće stranke ušao je Most, a sad je upravo na Mostu odgovornost za promjenu takvog ustaljenog sustava vladanja. Ma koliko nas sve nerviraju svojim načinom 'piškit ću, kakit ću', kako stvari stoje, bez njih Hrvatska neće dobiti ono jedino i neophodno - ozbiljne rezove i promjene koje mogu donijeti konačni oporavak. Hoće li uspjeti to izboriti i s koliko kompromisa, samo oni znaju. Ne uspiju li, uzalud vam trud svirači.

S druge strane, Zoki je vrlo ozbiljno priopćio naciji da mu se obraćaju brojne žene koje se boje pa je zato došao u Varaždin s modricama i sav izgreban jer je štitio te jadnice koje od njega očekuju zaštitu. Stvarno su pukle. Ostalo je nejasno je li ih štitio od Karamarka, Petrova, branitelja, branitelja s plinskim bocama, ministra kulture ili od Komadine. Kako god, u SDP-u je započela velika bitka s neizvjesnim rezultatom, ali je prilično izvjesno da će modrica biti sve više. Ako  ostane samo na modricama. Zoki je uspio ono što HDZ bezuspješno pokušava godinama; potpuno rasturiti SDP, što će zahtijevati dugotrajan oporavak, ali i suočavanje ove stranke s nekim dogmama koje još od Račanovog vremena drže pod tepihom. Teško da je Komadina taj koji će biti u stanju 'napraviti stvarno i temeljito spremanje i prozračivanje  stranke', ali je barem neće dalje prljati. To je već dobar početak i/ili barem priprema za novi početak.

Za to vrijeme u Saboru se raspravlja o Lozančiću što je potpuno bespredmetno jer o tome u ovom trenutku nemaju relevantne informacije. Barem ne dok kontrolu nad 'službama' ne napravi saborski Odbor koji nema predsjednika pa se nastavlja i trakavica oko (ne)izbora Ranka Ostojića na mjesto predsjednika Odbora za nacionalnu sigurnost. Čak ni nakon 'kontrole', takve informacije ne bi smjele biti javne. Odluku o Ostojiću donijet će Most koji je sklon izboru Ostojića, ne zato što im je simpatičan nego zbog poštivanja Zakona, što je totalno snervalo HDZ. Puknuća u komunikacijskom kanalu između Mosta i Domoljubne koalicije sve su češća i nekako ne slute na dobro jer najmanje što Hrvatskoj u ovom trenutku treba su novi izbori. Vrijeme nam curi i ne započnu li reforme i stvarno kresanje državne potrošnje, smiješi nam se grčki scenarij. Tim prije su nadigravanja i prepucavanja koju igraju saborski zastupnici velikih stranaka tužna slika nepodnošljive neodgovornosti klipana koji su izabrani na časnu dužnost, u časni Dom i trebali bi je časno i odgovorno obavljati. 

Za razliku od tih tmurnih vijesti, lijepe vijesti dolaze s dubrovačke adrese  crkve svetog Mihajla. Ova crkva počinje s održavanjem misa za roditelje i djecu s posebnim potrebama. Ne zato da bi ih odvajali od ostalih nego zato da bi brojnim roditeljima koji su izbjegavali dolazak na misu sa svojom djecom koja često burno i glasno pokazuju emocije što je ometalo druge, omogućili dolazak na misu zajedno sa svojim najdražima, bez straha i stresa da će nekoga ometati. Ovo su jedine takve mise u Gradu, ali i u Hrvatskoj i, nadam se, poticaj brojnim drugim župama. Svaka čast don Robertu i njegovoj ekipi koji znaju prepoznati potrebe svoje zajednice. I zato nema smisla pisati o politici u Gradu kako ne bismo posve nepotrebno s lijepog prešli na oblačno. Eto vas.