Po broju usvojenih amandmana bio je to rekordan proračun, ali i po broju onih koji su ga podržali. Naime, podržali su ga svi, što je vjerojatno rijetkost u novijoj hrvatskoj povijesti, a kamoli u bilo kojoj lokalnoj samoupravi danas. Svi klubovi vijećnika su imali svoje želje. Neki su logično za broj glasova na nekom biračkom mjestu željeli ugoditi svojim biračima koji su im dali povjerenje i to je više nego legitimno. Za koga ćeš se boriti ako nećeš za one koji su te izabrali!

Svi su vijećnici također podržali besplatne knjige za male učenike. Svaka čast malim učenicima no ako smo bogat grad jesmo li i lud Grad? Ako smo lud Grad i možemo financirati knjige djeci kapetana, očeva koji su okrali pola Grada u pretvorbi i privatizaciji, ljudi koji pošteno zarađuju ogromnu lovu i kojima možda ne odgovara ne plaćati knjige, zašto ne bi financirali i tu cestu u Kistanjima u Zadru o kojoj vijećnik Ivo Gjaja već dvije godine trubi?

Kakav je to humor u kojem bi sutra dijete Pera Vićana, modernog Robin Hooda 21. stoljeća, krenulo u prvi razred, a da mu tata ne mora kupiti knjige za u školu? Pero Vićan koji godinama opravdano govori kako u gradskim socijalnim stanovima žive ljudi jednako materijalno situirani poput njega samog, sigurno ne bi pristao da mu djetetu, daj Bože sinu, knjigu kupe Olga Muratti i Marko Potrebica.

I onda, kako kome padne nešto napamet, tako se igraju one stare izreke svuci Maru, obuci Katu. Tako je dio legendarnih gradskih vijećnika, a dio legendarnih vijećnika podržao da se skine Katu u smislu rezanja rashodovne stanje na promociju kongresnog turizma kako bi se obukla Mare za retrospektivu jednog od svjetskih umjetnika. Svi koji kukaju u Dubrovniku kako treba produžiti turističku sezonu sigurno su oduševljeni prijedlogom Mara Kristića da se reže i smanji poticaj dolaska kongresnih turista koji, kao što znamo, dolaze u pred i post sezoni.  

No, nitko nikad nije izašao s amandmanom kako se u prihodovnoj strani može steći novac. Sam Maro Kristić, gotovo pa brani gradonačelnika Vlahušića koji misli da proračun Dubrovnika može biti milijardu kuna. Vijećnik Srđevaca  kaže kako je gradonačelnikova izjava izrečena u afektu i kako se milijardu kuna može postići samo rasprodajom cijeloga Grada, uključujući i gradske zidine.

Eto, Kristić je u biti jedini koji kaže kako se puni proračun. I rasprodaja Grada je prihodovna strana proračuna, ali osim rasprodaje nitko od njih nije rekao kako u proračun donijeti pet kuna. Bi li to bio neki projekt poput onog iz 2010. i Dubrovačke turističke kartice koja obara sve rekorde ili pak naplata nečega što nikako da se naplati poput Žičare, ili neke neuređene plaže koja bi se mogla dati u koncesiju.

I o samim Lazaretima kojima će se u narednim godinama tražiti dlaka u jajetu se afirmativno govori jedino ako je pitanje o aferi. Kada je pitanje da se lađe daju u koncesiju, da se plato Lazareta komercijalizira, onda šute.

Istina je zapravo kako ovaj proračun nije proračun Andra Vlahušića, rashodovna strana naime pripada svim vijećnicima Grada Dubrovnika, a najviše onima koji su predlagali amandmane, dok je ova prihodovna zaista samo njegova jer nitko se drugi zapravo nije usudio predložiti kome uzeti van proračuna, svi su se pograbili u već zarađene novce.

I Vlahušić je na toj prihodovnoj strani zapravo usamljen. Kada uzima ono što pripada Gradu nazivaju ga destruktivcem, kada zgrče novce da bi njihovi amandmani bili 'likvidni' on je silovatelj, on siluje Excelsa nekretnice kada želi da plaćaju Gradu koncesiju, kada nakon godina pritiska nitko nema sluha na njegove konstatacije da privatna udruga nema javne natječaje, da nema transparentno prikazane financije i na kraju krajeva nitko ih ne kontrolira. Pa ni vijećnici nemaju tu želju, bar onaj dio vijećnika koji su ponosni članovi te Udruge, koji su u sukobu interesa mimo položene zakletve u Gradskom vijeću. 

I bez polemiziranja i politikantstva, svi bi građani trebali pozvati svoje predstavnike u Gradskom vijeću da idući put predlože način kako bi se proračun mogao puniti, a ne prazniti.

Prazniti ga zna svatko.