Dubrovnik će u srijedu postati mjesto održavanja velikog summita na kojem će predstavnici zemalja jugoistočne Europe pružiti podršku Ukrajini, žrtvi ruske vojne agresije koja traje već dvije godine. Zbog toga će dio ulica biti zatvoren za promet, neće se smjeti parkirati na pojedinim lokacijama, Lokrum će biti zatvoren za posjete, učenici Gimnazije i Turističke i ugostiteljske škole tog dana neće imati nastavu…

Zbog održavanja summita očekuju se gužve u prometu zbog čega su iz policije danas čak javno zamolili građane da ne koriste svoja vozila, osim ako im to nije neophodno. Kako je već objavljeno, summit će se održati u hotelu Excelsior, što je s jedne strane logičan izbor zbog prekrasnog pogleda na Grad, a s druge potpuno nelogičan jer je do hotela moguće doći samo jednom jednosmjernom, ali frekventnom uličicom. Zbog svega navedenog, građani se s pravom pitaju što to Dubrovnik uopće ima od summita na kojem će prisustvovati ukrajinski predsjednik.

Nepotrebno je govoriti koliko Hrvatska generalno može suosjećati s ukrajinskim žrtvama. Uostalom, i sama je, a poglavito i Dubrovnik, proživjela ratne strahote prije nešto više od 30 godina. Tih se strahota Grad ovih dana prisjeća kad je baš u ovom periodu, te 1991. godine, proživljavao neke od svojih najtežih momenata. Nitko ne može bolje suosjećati s ukrajinskom patnjom od Dubrovčana i nitko ne može biti toliko sretan što Ukrajina ipak nije doživjela ratnu sudbinu Hrvatske kojoj je UN uveo embargo na uvoz oružja. Ipak, svoja skladišta otvorili su joj prvenstveno Francuska, potom Velika Britanija, ali, zanimljivo, i Rusija, na zahtjev Francuske. Ove su zemlje imale ključnu ulogu u naoružavanju Hrvatske u Domovinskom ratu, o čemu su svjedočili brojni tadašnji akteri, među kojima i Josip Manolić, a u Francuskoj je o tome snimljen dokumentarni film. Ukrajina pak tada nije pomagala Hrvatskoj u smislu naoružavanja, ali jest u slanju humanitarne pomoći.

Kako je objavljeno na društvenim mrežama Vlade, cilj ovog summita je pružanje podrške Ukrajini i njenoj teritorijalnoj cjelovitosti. Međutim, Hrvatska je učinila puno više, pa uz nove pakete mjera, hrvatska vojna pomoć Ukrajini iznosi više od 200 milijuna eura tijekom protekle dvije godine. Dubrovnik je primio i ukrajinske izbjeglice za koje je osmislio brojne programe - od učenja jezika preko različitih druženja do blagdanskih događanja u Studentskom domu, kako bi se osjećali dobrodošlima. To je ona prava, konkretna pomoć.

No, kakvu korist od summita ima Dubrovnik? Građani u svojim komentarima na društvenim mrežama navode kako se pribojavaju sigurnosnog aspekta i zamjeranja jednoj velikoj vojnoj sili, što je vjerojatno neopravdana bojazan. Naime, Dubrovnik ima ogromno iskustvo u organiziranju događaja s važnim visokim dužnosnicima pa vrijedi posjetiti kako su u našem Gradu boravili Angela Merkel, George Bush, Dick Cheney, Ivan Pavao II… Organizacija je bila besprijekorna i događaji su protekli bez ijednog incidenta pa nije ni čudo što je Dubrovnik, uz to što je sam po sebi lijep i poznat, prvi izbor za održavanje ovakvih događaja na ovom dijelu svijeta. Osim toga, Vladimir Putin vjerojatno ima važnijeg posla od zamaranja činovničkim sastancima u nekom hotelu na Mediteranu.

Međutim, ono zbog čega građani s pravom postavljaju pitanje 'treba li nam ovaj događaj' jest neodržavanje nastave, jesu gužve u prometu koje se očekuju i zatvaranje ulica, jest ta nelogičnost u izboru jednog skučenog i malog prostora za ovako velik summit. Zbog svega nabrojenog, čini se kako 'običan građanin' od njegovog održavanja nema ništa osim nerviranja u prometu i narušene svakodnevice.

Međutim, događaj je ujedno i dobra reklama za Dubrovnik, ako mu promocija uopće treba. O summitu će sasvim sigurno izvijestiti vodeći svjetski mediji, spominjat će se Dubrovnik koji će još jednom potvrditi status grada koji se može nositi s ovako važnim događajima, i u budućnosti vjerojatno ugostiti i neke slične. Također, pitanje je i časti jer zaista je čast biti taj jedan grad koji je izabran, na cijelom području jugoistočne Europe, za događaj ovog kalibra. 

Pitanje koje se postavlja jest zašto se događaj uopće održava kad su zemlje jugoistočne Europe već pružile podršku Ukrajini u onom najvažnijem, vojnom, a ne ovom kozmetičkom smislu, što summit zapravo jest. Ipak, stvarni razlog održavanja ovog vanjsko-političkog poteza vjerojatno nikada nećemo doznati.