Veselili su se i 2004. godine kada je Račan napuštao Markov trg, a rugali su se takozvanim crvenim vragovima koji koaliraju sa svakakvim, žutim i zelenim vragovima. Slavili su i 2007. godine i opijali se na račun HDZ-a i Dr. Sanadera. Gdje su sada?

Koliko je prasaca izgubilo plećke radi njihova veselja? Koliko je ljudi bez zuba okrenulo janjaca na ražnju nakon pobjede HDZ-a? Koliko se je Thompson puta skrivao doma da ne mora pjevati? Koliko vreća naših para je iskrcano za svako njihovo veselje, pitajmo se?

Istina, pobjedi se ne gleda u zube. Sad će svaka primitivna seljačina shvatiti da može izlemati pedera kad god mu to padne na pamet. Primitivizam cjelokupne Katoličke crkve je napravio segregaciju ljudi. Na normalne i na nenormalne, baš kako je to neki dan napravio i zastupnik zagrebačke skupštine, naravno iz redova HDZ-a.

I ova naša vlast, kakva je god, ovaj put nije bila po strani. Involvirala se u proces i jasno pokazala što misli o svemu. Samo, mal je to utjecaj, jer oni ionako nemaju utjecaj.

Utjecaj i sklonost manipuliranju pokazala je stvarna kardinalka i premijerka Markićka. Ona je, to je sasvim jasno, Karamarko i Bozanić u jednom, kao HP-ov All in one proizvod.

Mala izlaznost im je dovoljan pokazatelj kolika im je podrška u Hrvatskoj. Zato je Opus Dei i bacio svoj upljuvak baš u Hrvatskoj. Hrvatska, Poljska i Portugal su najvažnije katoličke zemlje i njih se čuva životom. Oni uglavnom rade na svojim poslovima, žive obiteljskim i društvenim životom, varaju, kradu, bespravno grade, promiču kršćanske vrijednosti, mešetare crkvenim zemljištem i ostalo. Kad se u nekoj katoličkoj zemlji dogodi pad dionica Katoličke crkve na burzi, oni dođu i promiču vrijednosti iz svoje svakodnevnice.

No, eto, nije važno što se večeras slavi, ali da napomenemo onima koji su zaboravili, slavi se obitelj. Kad se i zadnje rebarce stavi u kljun, kad se zadnja kap vina popije, ide se kući pjevajući. Naravno domoljubne i katoličke pjesme, poput Mata i Bobana, ili one gdje kroz Imotski kamioni jure, a voze crnce Francetića Jure.

Kad se kući vraćaju onda u obiteljskoj atmosferi i u ime obitelji porazgovaraju onako akademski sa suprugom. Ona ujutro ide na posao, ruž joj nije potreban, već je modra, ali i sretna jer je brak zajednica muškarca i žene. Nikad je peder nije i neće taknuti, ni nju, niti njenu obitelj.