Nakon procjene da će se u pedesetim godinama prošlog stoljeća znatno povećati potražnja transatlantskim putovanjima, kompanija Holland America Line je odlučila tijekom gradnje prenamijeniti projekt trgovačkog broda DINTELDYK, koji je u to vrijeme još bio na navozu u brodogradilištu N.V. Dok en Werfmaatschappij Wilton - Feyenoord u nizozemskom Schiedamu.  

Nova putnička namjena donijela je brodu novo ime RYNDAM. Zaplovio je u srpnju 1952. na liniji za Rotterdam, Le Havre, Southampton, New York i natrag. Zajedno s brodom blizancem MAASDAM koji mu se priključio sljedeće godine, mogao je prevoziti do 900 putnika u dva putnička razreda. Imao je 15000 bruto tona, bio dug 153 i širok 21 metar, a dvije General Electric DRG turbine ukupne snage 8500 KS omogućavale su mu preko jedne propele brzinu od 16,5 čvorova. Oba broda, originalno zamišljena za prijevoz generalnog tereta su imala dosta problema u plovidbi po lošem vremenu.  

Nadgradnja putničkog broda je bila daleko viša nego ona kod trgovačkog te je brod izgubio na stabilnosti. To je prouzročilo znatnije valjanje broda zbog čega su putnici teško podnosili plovidbe po nemirnome moru. Na ovoj transatlantskoj liniji RYNDAM je plovio 12 godina, da bi 1966. i 1967. dvaput mijenjao vlasnike, ali i ime u WATERMAN.  

Koncem 1968. ga je opet u svoju flotu vratio Holland America Line za koju sljedeće tri godine plovi sjevernoatlantskom prugom pod starim imenom RYNDAM. U lipnju 1971. odlazi u raspremu te na mrtvom vezu u Schiedamu, predgrađu Rotterdama ostaje do kolovoza 1972. kada ga kupuje Epirotiki Lines i odvozi u Grčku na temeljito preuređenje u brod za kružna putovanja pod novim imenom ATLAS. Namijenjen je bio plovidbama između Pireja do egejske obale i otoka te prema Haifi i Aleksandriji. Zato je u Dubrovniku bio doista rijedak gost.  

U grušku luku je ATLAS uplovio samo tri puta ploveći između Krfa i Venecije 12. ožujka 1978. s 537 putnika, 17. ožujka iste godine sa 615 putnika te konačno 20. travnja 1979. godine s 574 putnika. Od travnja 1986. je ponovo raspremljen u grčkom sidrištu zaljeva Eleusis do prosinca 1988. kada ga je kupio Pride Cruise Lines sa Bahama i dao mu novo ime PRIDE OF MISSISSIPPI, a 1991. i PRIDE OF GALVESTON.  

Plovi iz američkih luka Meksičkim zaljevom kao brod - casino u međunarodnim vodama izvan obalnog pojasa USA do 1993. Te godine brodski pogon mu je oštećen te je otegljen pod imenom COPA CASINO i trajno vezan u luci Gulfport u američkoj državi Mississippi. Početkom 2003. prodan je indijskom rezalištu Alang, prema kojem je u teglju ubrzo i otplovio. Međutim do Indije nije nikad i doplovio jer je doživio sudbinu nekolicine ranije stradalih klasičnih lajnera. Na samom početku svoje posljednje plovidbe, nedaleko obala Dominikanske Republike potonuo je 16. ožujka 2003. gdje i danas leži na dubini od oko 2500 metara.