Dubrovnik je, ustvari, jedan jako ružan grad
Sve je u Dubrovniku ružno osim stare gradske jezgre. Gdje god da se čovjek makne, bilo da je riječ o Pločama, bilo Konalu, Montovjerni, Glavici Babinog kuka, Nuncijati, Peytonu, Hladnici, Čokolinu, Gružu, Solitudu - sve je to jedno, te isto – favela načičkana od ružnih zgradurina i kućerda raznih boja i katnosti. Vrijeđaju oči
Jednoga ružnog južinastog dana odlučili smo ispred našeg podstanarskog stana na Medarevu izgraditi nadstrešnicu kako bismo tijekom dugih kišnih razdoblja mogli nesmetano pušiti. Nadstrešnica, kada smo je završili, čak nije izgledala šanerski – postavili smo poprečno četiri, pet greda, i na njih stavili pokrov.
Opazivši rabotu, naš prvi susjed odmah je postupio dobrosusjedski – dobro nas je prijavio Građevinskoj inspekciji. Mada uopće nema građevinskih inspektora koji stalno borave u Gradu, vrlo brzo su izašli na teren – u stvarnosti ispred naših vrata – obavili uvid, te donijeli zaključak kako smo nadstrešnicu bespravno izgradili, te naložili rušenje o našem trošku. Molim vas da zapamtite ovu rečenicu – 'nadstrešnicu bespravno izgradili, te naložili rušenje o našem trošku'. Ej, nadstrešnicu! Na zaključak građevinske inspekcije nismo se žalili, jer kad se malo bolje promisli - naša su pluća, a ne kuća - dugoročno ćemo neimanjem nadstrešnice biti zdraviji, jedino što će našem susjedu život bit dosadniji.
Ove su mi sekvence mog podstanarskog života pale na glavu (jer nema nadstrešnice) kada je na posljednjoj sjednici Gradskog vijeća njegov predsjednik Marko Potrebica, raspravljajući o donošenju novog GUP-a, kazao kako je „dovoljno poći na Orsulu otvorenih očiju i pogledati grad, pa zaključiti da smo kao društvo modernog doba pali na ispitu“.
A što se to događa s Dubrovnikom kada se otvore oči? Tamo negdje na pola puta prema Orsuli dogodi se čudo. Gledaš u jedan grad – koji se zove Dubrovnik - a onda kad otvorenih očiju prođeš određenu nadmorsku visinu taj se isti Dubrovnik pretvori u – Neum. Baš ga je tako nazvao gradonačelnik Mato Franković. Elitni dio Dubrovnika, a to su jasno Ploče gdje kvadrat stana ili kuće košta kao sv. Petra holy burek – prema riječima gradonačelnika je obična faveletina.
Legalizacija rugoba
“Ne želim da nam se više događa Neum iznad kontaktne zone. To je dio grada s najgorom infrastrukturom. Tamo nema ništa osim pogleda. Cesta koja od Bikersa ide u brdo jedna je od najgorih u gradu”, kazao je Franković.
Sav taj favela kaos na Pločama stidljivo je započeo još u doba Jugoslavije, a nastavio se bez stida famoznim GUP-ovima iz 2005. i 2014. godine. I zaista dovoljno je otvorenih očiju poći na Orsulu, Porporelu ili brodom na Lokrum, pogledati Ploče, pa donijeti zaključak kako je Dubrovnik, ustvari, jedan jako ružan grad. Jer, nažalost, lako da su Ploče jedini problem, sve je u Dubrovniku ružno osim stare gradske jezgre. Gdje god da se čovjek makne, bilo da jer riječ o Pločama, bilo Konalu, Montovjerni, Glavici Babinog kuka, Nuncijati, Peytonu, Hladnici, Čokolinu, Gružu, Solitudu, sve je to jedno, te isto – favela načičkana od ružnih zgradurina i kućerda raznih boja i katnosti. Vrijeđaju oči.
Dobar dio tih nekretnina bespravno je izgrađen. Dodavali su se katovi, širile okućnice, nadograđivale garaže, ali za razliku od naše nadstrešnice, njima građevinska inspekcija nije izašla na teren, niti im je naredila uklanjanje o vlastitom trošku. Stotine ružnih građevina desetljećima niču od Kantafiga do Belvederea (a i šire) i bez obzira je li građevinska inspekcija izašla na teren ili ne, do sada je srušeno njih točno – pričekajte malo da izračunam – 0. Nula. Njih točno nula. Jebiga, nisu one nadstrešnice. Ne samo da niti jedna ružna, bespravna građevina u Dubrovniku nije srušena nego je tadašnji premijer Hrvatske, a u slobodno vrijeme viši građevinski inspektor Zoran Milanović sve te ružne gadure – legalizirao. Drugim riječima, premijer Milanović je sve poštene Hrvate koji su se držali građevinskih zakona napravio budaletinama.
No meni su u ovoj priči o ružnoći Dubrovnika veći problem legalne rugobe, nego one bespravne izgrađene. Uzmimo najbolji primjer za tu tvrdnju, a to je jasno Glavica Babinog kuka poviše Uvale Lapad. Najveća tragedija tog prostora jest da su sve te ružne kućerde koje nagrđuju prostor legalno napravljene temeljem svih zakona i prostornih planova. Investitori su u skladu s propisima srušili pola brda kako bi ukopali temelje. Sve te famozne GUP-ove po kojima se gradila Glavica Babinog kuka i druge nakaradne lokacije, donijela je struka.
Samo se glupi Dubrovčanin dvaput spotakne o isti GUP
Zato potpuno razumijem Marka Potrebicu koji se ravna po onoj: „Samo se glupi Indijanac dvaput spotakne o isti kamen“. Oba dosadašnja GUP-a koji su unakazili grad donosila je struka. I prvi. I drugi. Samo se glupi Dubrovčanin dvaput spotakne o isti GUP. Potrebica više ne želi sudjelovati u filmu GUP i gluplji, ne želi da mu novi GUP, koji bi se tijekom ove godine trebao predstaviti u gradskoj vijećnici, kaže da je glup, pa je stoga izrađivačima najvažnijeg prostornog plana uputio poruku:
“Vi ste struka, ali i oni 2005. godine, pa i 2014. godine su bili struka. Struka je donijela cijeli nered u prostoru! Svaka kuća ima građevinsku dozvolu. Sve je to struka napravila. Pozorno će ovo Gradsko vijeće pratiti, jer u konačnici moj je potpis kao predsjednika Gradskog vijeća na dokumentu. Ja ne želim da me se moja djeca srame, a silno želim da žive u ovom gradu i imaju obitelj, i da me se ne srame kao što se ja sramim kad vidim neke kuće koje su predimenzionirane. Zato vrlo jasna poruka izrađivačima, ovo Gradsko vijeće će sigurno, barem ja osobno, gledati postoji li neki utjecaj. Svi mi imamo mobitele, poznanstva kave ili ručkove”, naglasio je Marko Potrebica i cijelu višegodišnju problematiku prostornih planova sažeo u svom emotivnom istupu.
Struka je pod utjecajem mobitela, kava i ručkova donosila dosadašnje GUP-ove koji su unakazili Dubrovnik i pretvorili ga u ružan grad, a sve zbog brzog profita. Ako se išta više može ispraviti, onda bi novi GUP trebao maksimalno ograničiti daljnju gradnju od Kantafiga i Belvederea i omogućiti nasušno potrebno širenje Dubrovnika prema Pobrežju, Osojniku i Gornjim selima. A ako se pak netko ne bude držao kvalitetno donesenih kriterija gradnje, onda preostaje samo jedno. Rušenje. Jedino se takvim zahvatom može dati primjer drugim investitorima. A kandidata za rušenje već imamo. Zgrada Atlantske plovidbe na Batali. I ne, to nije moj sud, nego građevinske inspekcije. Bez obzira što je građevinska inspekcija naložila rušenje zgrade Atlantske, skeptičan sam i ne vjerujem da će se u praksi dogoditi. Ipak nije riječ o mojoj nadstrešnici na Medarevu.