Brojnost sjednica koje se održavaju sve češće i češće pokazatelj su koliko neki vijećnici cijene sebe i koliko u sebi posjeduju egoizma. Toliko im je lijepo dok ih građani, susjedi, roditelji i djeca gledaju pred dalekovidnicom pa bi najradije zamijenili Zorana Vakulu i nakon udarnog termina dnevnika stali ispred kamere i odradili svoj petominutni monolog.

Ako se pitate o kojoj temi bi govorili, samo pročitajte o čemu govore proteklih osam sjednica i sve će vam biti jasno. Donose se deklaracije o bušenju nafte u Jadranu, protiv izgradnje HE Ombla i o brojnim važnim temama koje se tiču punjenja gradskog proračuna. Ovo zadnje zanemarite, to je laž. Gradski vijećnici, oni najveći destruktivci, zalažu se protiv svega.

Oni su vam u jednostavnom opisu poput Jadranke Šimunović na svim poljima, od energetike, povijesti, zemljopisa, politike.

Od istraživanja i kopanja, oni u maniri Alana Forda najviše vole istraživanje ruda i gubljenje vremena. Sve čega su se od sjednice broj jedan do danas dotakli, odradili su traljavo i bez veze.

Nasilno, baš na način kako su legalno srušili u prosincu prošle godine Andra Vlahušića, tako su nakon izgubljenih izbora, rekao bi naš prvi predsjednik, koalirali s crnim vragom i pokušali nezakonito smanjiti ovlasti gradonačelnika.

Osim navedenih ovlasti, tumačili su i Zakon onako kako je njima odgovaralo, pa su i školske odbore prepisali sebi, a pitanje je što su sve još planirali odraditi do 2017. godine.

Manipuliranje s građanima u staroj gradskoj jezgri im se obilo o glavu kada su ih smjestili u koncentracijski logor, a sve pod krinkom da građanima bude bolje i lakše. Kada su ih građani napali, a najviše su napali vijećnike SRĐ-a, onda su se uznemirili i uzvrpoljili. Danima su branili takvu odluku, svađali se po društvenim mrežama i onda podvijenog repa došli do govornice i rekli kako su pogriješili.

Rekli su to jer nisu navikli da građani ne budu na njihovoj strani, u oporbi su proteklih godina i zapravo ne znaju preuzeti ikakvu odgovornost, a najlakše je biti protiv svega.

U jednome su isključivo bili u pravu. To je njihova papagajska izjava kako će Grad biti talac Andra Vlahušića. Nisu to pogodili ili zaključili iz tarot karata, nego zato što su mjesecima huškali građane kako će izgledati Grad ako ponovno pobjedi Vlahušić.

Ranije, u lipnju KLGB Srđ je Grad zatražio je skidanje žurne točke dnevnog reda – pročistača za vodu. Na izglasavanju je predložena točka skinuta s dnevnog reda, najviše radi protesta Srđevaca koji su se žalili na kašnjenje materijala za sjednicu. S navedenim prijedlozima je bio suglasan i Marko Potrebica u ime vijećnika HDZ-a. I to je doprinijelo prolongiranju projekta pročistača, samim time i čišće vode.

No, iako se cijela lepeza političara svih orijentacija složila s time da je pročistač nužan Dubrovniku, jedan od gradskih vijećnika, javno prije zaključenja natječaja, izašao je za govornicu Gradskog vijeća i govorio o povjerljivim podacima o tvrtki, odnosno najboljem ponuditelju izgradnje uređaja za pročišćavanje pitke vode, natječaja koji je u tijeku. I time ugrozio transparentnost postupka.

Vijećnik Potrebica, koji je navedene informacije iznio u javnost prije izlaska istih u Narodnim novinama, a do kojih je došao preko svojih izvora, odnosno špijuna u Povjerenstvu otvaranja natječaja i odabira najboljeg ponuditelja, ugrozio je legitimnost samog izbora i proceduru natječaja.

Analizirajući cijeli tijek događaja, može se zaključiti kako je cilj javnog istupa zapravo bio srušiti natječaj i onemogućiti izgradnju pročistača. 

Frakcije unutar HDZ-a i sukobi o kojima se u proteklo vrijeme govori zapravo se daju iščitati iz toga kako se pojedini članovi Gradskog vijeća trude 'minirati' gradske projekte kako bi što prije došlo do ponovnih izbora, prije onih redovnih 2017. godine.

No, kako naš dobro upućeni izvor iz HDZ-a govori, tu se ne radi o Matu Frankoviću. On poštuje izborni legitimitet, a kulturu ponašanja je pokazao i kroz cijeli izborni proces, no unutar HDZ-a ima puno nestrpljivih koje su najviše pogodile protekle odluke Ministarstva uprave, kojima su se odluke Gradskog vijeća proglasile nezakonitima.

Izjava vijećnika Blaža Peza, koji je u svom izlaganju na Gradskom vijeću objasnio kako su Proračun, koji su srušili, zapravo dobro srušili, jer je to rezultiralo besplatnim udžbenicima, spada u antologiju političke gluposti i zaborava građana. Onih, koji nisu shvatili kako su Grad Dubrovnik i Gradonačelnik prihvatili u prosincu 2014. sve amandmane HDZ-a. Kako su prihvaćeni tada, tako bi bili prihvaćeni i ranije, bez rušenja proračuna, novih izbora, novih troškova i zaustavljanja razvoja grada. Nije jasno dakle, kako Pezo izbjegava istinu ponavljajući i opravdavajući rušenje Gradskog vijeća, potrošivši pritom pola milijuna kuna za provedbu izbora.

Sama Olga Muratti je bila dovoljno pametna da upozori kako u bivšem sazivu nitko od HDZ-a nije predložio amandmane na Proračun kakav je predložio 'današnji HDZ'.

Epilog cijele priče rada u 8. sjednica Gradskog vijeća bi trebao biti kako vijećnici štite imovinu građana i bore se za svaku kunu da uđe u proračun. Oni bi se trebali brinuti o tvrtkama u vlasništvu Grada Dubrovnika. No to nije taj epilog.

Epilog je taj da je vladajuće vijećnike na čelu s vijećnicima HDZ-a zapravo briga isključivo za opstrukciju rada Grada Dubrovnika i Gradonačelnika te provociranje što ranijih izbora, ne onih redovitih, nego kriznih i izvanrednih.

U korist te teze ide spomenuti pokušaj rušenja natječaja za pročistač. Jedan od skandaloznih razloga za neprihvaćanje izvješća rada tvrtke Sanitat Dubrovnik je izgovor kako vijećniku Nikoliću, nekad davno, dok nije bio vijećnik, bivši direktor Sanitata navodno nije odgovorio na pritužbu.

U demokratskoj državi i Gradu navedeni vijećnik ne izgleda kao netko tko služi svom narodu, nego kao Zorro maskirani osvetnik. Nije mu bila važna dobit koju je navedeni direktor ostvario dok je upravljao tvrtkom, nije mu bio važan uspjeh Nadzornog odbora koji je nadzirao rad tvrtke, nego eto jedan mail na koji nije dobio odgovor. Za naslutiti je što bi Nikolić napravio nekom drugom gradskom poduzeću ukoliko se netko ne bi javio na telefon ili ne daj Bože odgovorio na elektronsku poštu.

Ili je to tek degutantna glupost osvete u ime osobnih razloga ili je pak cijela zavrzlama neprihvaćanja izvješća rada dotadašnjeg direktora Valentina Dujmovića isključivo zato što je on osoba od povjerenja i 'frontman' Andra Vlahušića.

U nastavku, zaljubili su se u Sanitat i on im je postao tiha patnja pa su svojom većinom natjerali tvrtku Sanitat da kupe opremu od 500 tisuća kuna. Kada je Sanitat slijedio njihovu odluku, građani su se pobunili, a odluka je ukinuta, pola milijuna kuna opreme nije potrebno i mora se maknuti.

I tu je zapravo Gradsko vijeće zapravo beskorisno. Ljubomir Nikolić, raznorazni Vićani i Potrebice ne odgovaraju za svoje loše postupke. Za pola milijuna kuna nitko od njih neće odgovarati. Ni Pero Vićan, koji je za duplo veći iznos, kojeg je u konačnici vratio, zajedno s Vlahušićem, osuđen.

No, za odgovornost Nikolić proziva direktora, koji je ipak, osim što možda nije odgovorio na jedan mail, ostavio tvrtku u plusu od 3 milijuna kuna.

Žalosno je to što je destrukcija puno ugodnija nekim političarima, a ne nosi sa sobom nikakvu odgovornost, puno ugodnija nego rad za dobrobit građana koji su ih izabrali, ne zato da bi donosili raznorazne deklaracije i nezakonite odluke, nego da im omoguće lagodniji i bolji život u Bogom danom Gradu. Oni su uglavnom protiv svega, samo da bi bili protiv. Jer odgovornosti nemaju, ne snose zbog svoje destrukcije posljedice, a zasluge ne žele da se ni u kojoj mjeri, u bilo čemu, na bilo koji način, pripišu onome zbog kojeg su svi skupa ujedinjeni krenuli u rušenje i destrukciju.

Hoćemo li ikad doživjeti nešto za što su oni svi skupa 'za'?