Danas, kada nas od najrazličitije, često besplatne, glazbe dijeli tek klik miša radije biramo rurlane narikače i patrijahalno zadojene bogobojazne muškarčine umjesto, primjerice, rockera, progresivnih elektroničara ili socijalno osviještenih repera. iPodi, iPhone-i, lajkanje, šeranje, tvitovi, statusi, postovi, blogovi, linkovi, live streamovi, a mi čobani. You Tube je super jer na njemu možemo slušati Vuca, Cecu, Zeku, Jolu, Karleušu, Nedu i Zaka.

Kad je Mario bio mali starci su nisu imali kome ostavit pa su ga vodili po svadbama. Svaku subotu nova. Ima mnogobrojnu rodbinu i dok su se svi poženili Mariju su svadbarske note ušle pod kožu. I onda je upisao ekonomiju u Dubrovniku.

Jedino tako se da objasniti zašto su studenti u Dubrovniku toliko poludili za lakim notama. Od svih vrsta izlazaka Hrvati najviše vole otići na pir. To je tradicija koja se njeguje. Ekipa poznata, klopa obilna, nema francuskih zalogajčića na podlozi koja se također probavlja ni juhe servirane u epruveti, a mjuza vesela. Greco ritam, bouzouki, sirtaki, gajde, genge, Majko stara, Odijelo, Nesanica, Miljacka, Muštuluk i prije nego se okreneš iznad Tešnja zora sviće, a ti izlaziš iz hotela s pet zvjezdica u toplu dubrovačku noć.

Najtiražniji zabavanjaci i oni koji se bore za svoj dio kolača u svom repertoaru imaju barem nekoliko svadbarskih pjesama. Ako nemaš pjesmu o piru, mladoj, novom odijelu, momačkoj ili djevojačkoj nemaš što tražiti na estradi, sine. Ne'š nikad moć' zapalit Revelin, Haciendu, Tisno, Dicmo, Trilj, Sinj, Šestanovac...Maja Šuput, Jole, Jelena Rozga, većina ih živi od svadbenih gaža. A tamo se veseli, tamo se pleše.

To je jedan razlog. Drugi je taj što ne znamo plesat, ali o tome sam već pisao pa da se ne ponavljam.
 

Ma kakvi klubovi i plesna glazba, daj sviraj nešto što znamo pjevat

Studentski zbor u Dubrovniku u subotu u Revelin dovodi Sinišu Vuca. Zašto Vuca pored svih? Što im može poručiti, čemu ih naučiti? Kako se u krajnjoj liniji uopće mogu poistovjetiti s njegovim pjesmama?

Pretjerujem. Može vas naučiti kako se propisno razbijaju čaše, podučiti da je ženi mjesto u kuhinji, da je muž taj koji joj bira donje rublje i kupuje cipele da mu bude lijepa, a da je kavana dnevni boravak svakom pravom muškarcu i pružiti vam slične kolokvijalne savjete koji će vam pomoći da ne budete baš toliki papak. Jer vjerujte Vucu, on guzicu briše s tristo eura, tri puta po sto.

No svjedno, I Vuco će poput Ivana Zaka, Maje Šuput i Joleta zapaliti Revelin. Atomosfera usijana, dim cigareta, visoke štikle, minjaci, stoposto poliesterske majice i Benetton košulje s mrljama od znoja, skupi parfemi i jeftini dezodoransi. Intelektualna snaga Dubrovnika napravit će predah od teškog učenja i plesati uz hitove s mirisom pečene janjetine. Sutra će na svim portalima izaći fotogalerije s koncerta uz naslove 'Vuco zapalio Revelin'. Intelektualna snaga Dubrovnika će ih pogledat kad se vrati s mise.

Vuco je legenda. To ćete često čuti i od ljudi kojima nije prvi glazbeni izbor. Zovu ga Veklim vođom. Nije on nikakav vođa. Vuco je manito, ali, čini se, inteligentno čejade, sociološki fenomen. Po samouvjerenosti (ja najbolji), pa čak i dozi misterioznosti (nikad ne znaš koliko zapravo glumi) Vuco je 'čobansko-dinarski' pandan Koji iz Discipline Kičme.

Sliči Vuco pomalo i na Jamba. Nekidan se novinarima hvali kako mu se krava otelila. Sve bi još i moglo proći da još nije, ponosno, dodao: 'Muško je, tele'. Dođe čovjeku da mu priđe i pruži ruku: -'Čestitam gospar Jambo, dobili ste sina'. I on bi da zna u nešto udarat sigurno zapalio Revelin ili Stradun.

No Vuco je formalno narodnjak, i to okorljeli. Što je to onda u Vucu da je tako privlačno ili blisko studentima Sveučilišta u urbanom Dubrovniku? Kad se već odlučiš upisati fakultet, odabereš visoko obrazovanje, zašto onda u pauzama između učenja, ispita, predavanja, kolokvija, pisanja eseja i izrađivanja power point prezentacija o svemu i svačemu imaš potrebu oštetiti moždane vijuge pjesmama o kavanama, alkoholu, janjetini, maloljetnim namigušama i kurvama prokletnicama?

Zar mladi ne bi trebali propitivati društvene norme, razbijati stereotipe, istraživati svijet, iskazivati bunt, čitati, putovati, otkrivati nešto novo? Kako uraditi bilo što od toga uz takvu pastirsku zvučnu kulisu?

Zašto se Zeko zahvaljivao na nastupu na Stradunu?

-'Ovo mi je prvi put da nastupam  na Stradunu. Hvala vam što ste mi omogućili da mi se i to dogodi jednom u životu,' rekao je Dražen Zečić tijekom nastupa na Stradunu u sklopu programa dočeka Nove godine. Iz njegovih riječi vidljivo je kako zna da mu se posrećilo i da će mu se ova prilika teško ponovno prezentati te da će već ove godine najbliže Gradu opet nastupati na Zvekovici, u Zatonu ili Radovčićima kad je neki svetac.

Nekako sam uvijek Dražen Zečića shvaćao kao pjevača koji reciklira Miša Kovača za ljude u srednjim godinama, ne baš glazbeno izbrušene i teško je shvatiti kako se mladi od 19, 20 ili 25 godina sa indeksom u rukama, koji bi trebali otkidati na top 40 hitove ili rebeliozni rock, mogu pronaći u njegovim pjesmama u kojima se proklinju žene, govori o raspadu drugog braka ili pjevaju sentimentalne ode o didinoj njivi ili materinoj kuhinji.

Opet, Zeko je napunio Stradun što se ne može reći za pop-rockera s baladnim preznakom Nena Belana na čijem je koncertu bilo upola manje ljudi. Jebi ga. Nemoš na Nena dizat i širit ruke kao na Zeka. Kada ga kurva ostavi Neno ne proklinje i kumi, on tuguje i samuje, šeta kišnim Splitom i misli o njoj u Zagrebu. Zeko to radi drugačije, konkretnije, muški. 'Nesretna bila u ljubavi za sva vremena, dabogda voljela i ti, a bila ostavljena'. 

Gdje izaći? 

Situacija u Gradu nikad gora. Rock klubova nema. Jazz klubova nema. Disco klubova nema. Osim par kafića gdje se vrti kvalitetna mjuza poput Exita i Art Cafea, možda Micra, ili opičenog Ludwiga, drugdje vlada plošni eskapizam. Bivši donekle urbani Capitano postao je turbo folk oaza zvana Platanus. U Udruzi mladih Orladno vlada zatvoreni klub istomišljenika u kojem nitko više nije mlad. U Lazaretima na slabo posjećenim koncertima, posebno zimi, možeš s gotovo stopostotnom preciznošću pretpostaviti tko će sve doći. Revelin ljeti udara po precijenjenim superstar d.j.-ima, a zimi svaštari između Jole i Dubioze. Andro Vidak u Parku Orsula mora dobro kalukulirati i riskirati da bi tijekom tri ljetna mjeseca ponudio kvalitetan i zanimljiv program. Svugdje drugdje recept je isproban, siguran – red recentnih klupskih hitova, tresi guzu r'n'b-ja, a kako se noć bliži vrhuncu ide red domaćih evergreena (Obala, Jabuka, Dvornik...), pa red prikrivenih narodnjaka, novih cajki, a prije fajrunta dobiješ eventualno kakvu maslinu i galeba ili Cocinu himnu Torcide.

Tako nam je kako nam je. Nikog ne osuđujem. Samo se pitam, jesmo li zaslužili bolje? Nekako mislim da jesmo.

Petar Ipšić