A što se ne bi asfaltiralo vikendom ili po noći?
Lijepo je da se Grad pobrinuo da se popravljaju i održavaju gradske prometnice.
Druga pohvala Gradu ide i za to što su to odlučili učinit u siječnju, a ne u svibnju ili čak i kasnije. Ipak su gradske prometnice praznije u ovo doba godine nego kad nam turisti sa svojim autima i autobusima počnu pristizat u ogromnom broju.
Ipak, ovo kako se ovih dana obnavlja kolnik pored Vodovoda je nedopustivo.
Ja, kao penzioner koji je mobilan i često u autu jer svaki dan glumim „taksista“ članovima obitelji, razvozeći ih u spenzu, u Muzičku, na treninge i Bog zna sve đe, primjećujem da se obnova ovih 100 ili 150 metara kolnika ispred Vodovoda odvija previše komodno i šlampavo.
Prije svega, ulica Vladimira Nazora (ili za one koji ne znaju imena ulica, radi se o prometnici kraj zgrade Vodovoda) predstavlja glavnu „žilu kucavicu“ prometa u Dubrovniku. Radi se jedinoj pravoj „ulaznoj“ cesti i s istoka i sa zapada. Poremećaj prometa u takvoj ulici, u svakom gradu, predstavlja i frustraciju i kašnjenja na sve strane.
Logično bi bilo, kad god se rade nužni zahvati na prometnici od takvog značaja, da se radovi planiraju i izvode kad to najmanje smeta građanima i gospodarskim subjektima.
Pa kako je to u našem slučaju riješeno?
Radovi „grebanja“ asfalta na tom ključnom mjestu za gradski promet počeli su početkom prošlog tjedna. Raniji asfalt je izgreban i napravljena su dva „skalina“ od barem 7-8 centimetara i iluzorno je da će vozači preko takvih „skalina“ vozit normalnom brzinom. Naime, nitko ne želi oštetit svoj auto i ljudi, logično, usporavaju ispred ta dva „skalina“ i time stvaraju gužve iza sebe. Dosta je već poklopaca šahtova po cijelom Gradu koji su postavljeni u asfalt „preko neke stvari“ i preko kojih svaki dan oštećujemo svoja auta. O tome sam već pisao, ali zaludu.
Uglavnom, vozeći u petak ujutro, 17. siječnja, primjetio sam da su na tom gradilištu svega dva, tri radnika. Već oko podne nije bilo nikoga, pa tako niti u subotu i neđelju. U ponedjeljak se na toj cesti pojavilo vozilo Vatrogasaca koji su valjda ispirali vodom tako izgrebani kolnik. U utorak nikoga nije bilo.
Evo, danas je srijeda i najavljeno je asfaltiranje tih 100-150 metara kolnika. Pogodite kad? Između 6 ujutro i 6 popodne, kad je protok vozila najveći.
Kakva su iskustva u drugim zemljama?
U uređenim državama u kojima sam živio se takvi radovi izvode hitno po noći ili vikendom kad prometa takoreći nema. Pa se pitam, zašto je prometnica raskopana već desetak dana i zašto se ti svi radovi nisu mogli napravit po noći ili preko vikenda?
Znam, netko će reć da bi to koštalo više jer bi izvođačima radova trebalo platit više radi noćnog rada ili rada preko vikenda. Ali, da je manje učinjenog nepotrebnog troška na drugim mjestima (čitaj: npr. u Riđici) mogao se napravit izuzetak za ovu ključnu prometnicu u Gradu.
Ovako sam jutros od Hladnice, preko Batale i Gruža, kroz Šipčine pa do Pila vozio uru i po! Lako da sam samo ja toliko bacio vremena i benzine. Isto je čekalo na stotine ili tisuće sugrađana.
Ne mogu se oteti dojmu da netko jednostavno ne obada građane. „Ko ih .... (šiša)? Neka se potežu u kolonama.“.
Eto, ako danas uspiju sve asfaltirat viđet ćemo sutra ujutro kako su postavili poklopce šahtova i hoćemo li, kao što je to uobičajeno, i dalje vozit „slalom“ između šahtova.
Dubrovačko njorgalo
PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora