Smrzavam se ko da sam u hladnjači PIK Vrbovca. Prebacujem još jednu deku preko nogu i spolovila, ali za kurac. I dalje drhtim kao da sam kineski radnik Temua koji nije ispunio današnju normu pošiljki. Winter is coming, u glavi mi odzvanja debilna rečenica iz Game of Thrones. 

A onda je Neofen napokon počeo djelovati. 

Vruće mi je ko da sam u klaonici braće Pivac. Skidam tutu s nogu i bokse sa spolovila, ali za kurac. I dalje se znojim kao da sam kineski radnik na tržnici u Wuhanu, a nisam stigao prodati sve šišmiše. Uo uo uo, ljeto nam se vratilo, u glavi mi odzvanja debilni stih Animatora. 

I tako iz dana u dan, jebena febra nikako da prođe. A onda - baš kako na ovom planetu sve prije ili kasnije završi - toplomjer je pokazao 36,7, iako sam mislio da se više nikad neće dogoditi. Zatim sam se pokušao vratiti normalnom životu, ali čim bih se malo jače napregnuo, opet bi me razvalili sinusi i bolovi u nogama. I tako evo već mjesec dana muku mučim s gripom i njenim posljedicama. Snage nemam ni za vrtjeti ponudu po Netflixu. Moram provjeriti što mi je s imunitetom, trebao bih izvaditi krv. Naravno, sad kad mi je to palo napamet, vikend je. Razmišljam da li da odem na Hitnu i glumim da sam na samrti, pa da mi pretrage što prije budu gotove. Ma neću, vjerojatno im svi isto rade, nisam baš za umrijeti. Šaljem svojoj doktorici mejl u kojem je molim da mi pusti uputnicu za vađenje krvi. 

Kosovoskopija 

Dok čekam njen odgovor, nastojim mirovati preko vikenda. Ležim i dosadno mi je. Beskonačno surfam portalima. Nailazim na vijest o raku debelog crijeva. Hrvati su među nacijama koje najviše umiru. Zašto je tome tako, objašnjava u tekstu liječnik. Rak debelog crijeva ubija Hrvate više od drugih nacija ne samo zato što su debeli, nego što ih zaboli za preventivne preglede. Doktor objašnjava kako u Hrvatskoj postoji nacionalni program ranog otkrivanja raka debelog crijeva za zdrave osobe od 50 godina pa nadalje, ali građani se slabo javljaju. Liječnik zaključuje da je strašno važno rano otkriti rak, jer je onda izlječiv, a problem je što nema simptoma sve dok lijepo ne uznapreduje, a onda može biti da kasno Marko na kosovoskopiju stiže. 

Kolonoskopija je, inače, dijagnostički postupak koji omogućuje liječniku pregled cijelog debelog crijeva, a pacijenti je toliko vole da rijetki pristaju na pregled bez anestezije - štoviše ne samo lokalne nego i opće. Jesam li ja normalan, prođe mi misao kroz glavu dok čitam ove tekstove, bolestan sam i još čitam o boleštinama. 

A onda mi zazvoni poruka na mobitel. Moja doktorica opće prakse pustila mi je uputnicu za vadit krv i poslala mi je broj mobitela na koji se trebam naručiti. Ajde, učinit ću to sutra, u ponedjeljak. A onda mi još jedna poruka zazvoni na mobitel. Doktor Zaim Čustović me pita kada ćemo odigrati teniski meč u rekreativnoj ligi. Em i ja i on ćapali gripu, em je vrijeme kompletni užas, pa nikako da stignemo. Šta ja znam, dobri moj doktore, ja se od ove gripe, čini mi se, nikad neću oporaviti. 

A prije točno pet godina počeo je korona teror. Zbog bolesti koja je bila u rangu ovogodišnje gripe idioti su zatvorili čitav svijet i prouzročili nezapamćenu inflaciju od koje se nikad nećemo oporaviti. Prije si sa 100, 200 kuna u džepu bio miran, a sad si nervozan i sa 100, 200 eura, a plaće ne da nisu pratile taj suludi rast cijena nego s njima jednom možeš na pjacu. Korona me ni blizu nije pomela kao ovogodišnja gripa, a nju ne da nitko nije spomenuo u medijima, a kamoli počeo pričati o lockdownu. Kakvi dvostruki kriteriji. 

Dok čekam da šugavi vikend napokon prođe, razmišljam o taktici protiv doktora Zaima. Moram mu izlaziti na mrežu, skraćivati poene, jer mi se čini da mi se snaga nikad više neće vratiti. Čekaj malo, pa koji sam ja kreten, umjesto da razmišljam o teniskom meču s doktorom, pa je li bolje da ga pitam kako da se izliječim? Što je uopće doktor Zaim specijalizirao? Ah, evo vidim. Urologiju. U jednom intervjuu koji je dao Dubrovačkom dnevniku i on govori kako muškarci moraju osvijestiti važnost preventivnih pregleda. On pri tom misli na karcinome prostate i testisa. Ajme koliko informacija o boleštinama, idem leć'. 

Rak tenisa 

Čim sam se probudio u ponedjeljno jutro odmah sam zvao za krv. Naručili su me, pazite sad ovo, za točno 12 dana. Ej, 12 dana. Sinusi me ubijaju, možda je teška upala, možda će mi prijeći u meningitis - daj vidite što mi je - ali ne, oni me naručuju na najobičnije vađenje krvi tek za 12 dana. Što to hoće reći - da sada i vađenje krvi treba plaćati ako želimo ubrzati postupak? Ja već plaćam dopunsko zdravstveno osiguranje, ali evo ima bit da od toga nikakve koristi. 

Prevencija, hahhahahahhahahha, kako mi je sad smiješna. 

Svima su puna usta prevencije, a ja se evo mjesec dana raspadam, a krv mogu izvaditi za duuuugih 12 dana. Pa što bi tek bilo da sam se javio za neki preventivni pregled? Naručili bi me za 12 godina. Dolazim ja 2031. u doktora Zaima Čustovića, ali ne na teniski meč. 

-Gospodine Marušić, moram vam nažalost priopćiti da imate rak testisa. 

-Rak tenisa? Doktore, nemojte me vrijeđati, jednom ste me dobili i sad ja odmah imam rak tenisa. 

-Ne, tenisa, idiote, nego testisa. Pogledajte nalaze. S obzirom na to da ste vi već u pedesetima, trebali ste se prije javiti i obavljati preventivne preglede. 

-Ali doktore Čustović, ja sam se prijavio na preventivni pregled. Evo pokazat ću vam datum. 11. prosinca 2037. godine. 

Preventivni pregledi, dragi moji, mogu se obavljati jedino privatno po cijeni nove Ford Pume. Pošto ja tu lovu nemam, ne preostaje mi ništa drugo, nego zginuti u sedlu kao Kraljević Marko u bitki na Rovinama. 

Jer kasno Maro na kolonoskopiju stiže!