Na Lokrumu je ovih dana skinuta FKK tabla koja je desetljećima kupačima pokazivala ono što su Dubrovčani, turisti, nudisti i brojni strani vodiči ionako znali. Na jugoistočnim stijenama otoka tradicionalno se kupaju nudisti, a nešto dalje, na možda i najljepšim stijenama tog dijela Lokruma, desetljećima se okupljaju i gej kupači.
Nešto što je na neki način postalo nepisano pravilo i tradicija, nešto što se među građanima 'zna', pa čak i mežu turistima koji rado pohode Lokrum kojemu se često vraćaju i o čemu razgovaraju na turističkim stranicama, sad je postao problem.
Postavlja se stoga pitanje - kome smetaju gejevi na Lokrumu? I zašto?
Najglasniji protivnici homoseksualaca su često prikriveni homoseksualci
Postoji pritom jedna psihološka tema koja se desetljećima provlači kroz javne rasprave o homofobiji. Često ćete čuti pojednostavljenu tvrdnju da su najglasniji protivnici homoseksualaca zapravo potajno homoseksualci. Kao univerzalna tvrdnja to nije točno i ničiju seksualnu orijentaciju nije moguće niti ozbiljno zaključivati na temelju toga što govori o gejevima.
Ali zanimljivo je da sama ideja nije nastala bez ikakvog znanstvenog uporišta.
Još 1996. godine istraživači sa Sveučilišta Georgia objavili su u Journal of Abnormal Psychology rad u kojem su uspoređivali muškarce koji su se deklarirali kao heteroseksualci, ali su se razlikovali prema stupnju negativnih stavova prema homoseksualcima. U istraživanju je sudjelovalo 35 muškaraca svrstanih u homofobnu i 29 u nehomofobnu skupinu. Kod skupine s izraženijom homofobijom zabilježena je i veća fiziološka seksualna reakcija na muške homoseksualne erotske sadržaje. Autori su zaključili da homofobija kod dijela ispitanika može biti povezana s homoseksualnim uzbuđenjem kojeg osoba nije svjesna ili ga negira.
Znanstvena potvrda
Naravno, jedno istraživanje s malim brojem ispitanika nije dokaz da iza svakog homofobnog stava stoji skrivena homoseksualnost. No tema je istraživana i kasnije.
U Journal of Personality and Social Psychology 2012. godine objavljen je rad koji je kroz četiri studije istraživao nesklad između seksualne orijentacije koju ljudi svjesno navode i njihovih implicitnih reakcija. Rezultati su pokazali da takav nesklad kod dijela ljudi može biti povezan s izraženijim anti-gay reakcijama, odnosno s obrambenim psihološkim mehanizmom koji se naziva reakcijska formacija. Jednostavno rečeno, čovjek ponekad posebno snažno napada upravo ono što mu u vlastitom unutarnjem svijetu izaziva konflikt.
Čemu guranje nosa u tuđe postelje i živote?
To ne znači da je svaki čovjek koji ne voli homoseksualce potajno homoseksualac. Takvo pojednostavljivanje bilo bi i znanstveno pogrešno i nepravedno.
Ali nam psihologija daje puno zanimljivije pitanje.
Zašto su neki ljudi toliko opsjednuti tuđim životima?
Zašto nekoga toliko uznemirava što se dvojica muškaraca drže za ruke? Zašto ga zanima tko s kim spava? Zašto mu smeta zastava duginih boja? Zašto mu smetaju ljudi koji se goli sunčaju na stijenama daleko od njegova ručnika? I zašto se uopće osjeća pozvanim uređivati njihov život ako ga oni ničim ne ugrožavaju? Možda je u slučaju lokrumske table odgovor doista sasvim banalan.
Možda je riječ isključivo o zakonu, koncesiji i formalnom statusu jednog komada obale. Ako je tako, zakon treba poštovati.
Ali onda bi priča trebala završiti upravo tamo gdje zakon završava.
Skidanje oznake ne briše desetljeća tradicije. Ne briše ljude koji se ondje kupaju. Ne pretvara preko noći Lokrum u mjesto na kojem će netko mjeriti dužinu kupaćih gaćica. A pogotovo ne bi trebalo značiti da se s jednog dijela otoka pokušavaju istisnuti ljudi samo zato što su goli, gej ili oboje.
Uostalom, Lokrum je kroz svoju povijest preživio benediktince, Maksimilijana, careve, kraljeve, potrese, požare, ratove, Dubrovčane i milijune turista. Preživjet će valjda i nekoliko golih guzica.
A gejevi?
Bili su na tim stijenama jučer, a bit će i sutra. S tablom ili bez nje.
