Ljudi moji, što se ovo događa zadnjih par dana? Toliko smrtno stradalih motorista i to po cijeloj Hrvatskoj. Naš kraj izgleda da, nažalost, u tome prednjači. Čak dvojica naših mladih ljudi su poginuli vozeći motor u svega nekoliko dana. Tuga i žalost.

Jednom sam napisao o stihu jednoga pjesnika koji je kazao „odavno se svoje pjesme bojim“. I opet mi se to dogodilo. Kako? Evo prije svega 2-3 dana sam sa ženom bio na placi u Gružu i vozio sam Obalom Stjepana Radića iz Gruža prema Radeljeviću. Bilo je jutro, oko 10 ura. Cijelom tom dionicom su pješaci sa novouređene rive pretrčavali put i otvorio sam „četvero oči“ da koga ne udarim. Po oblačenju i fizionomijama očito su to sve bili turisti. I, baš smo žena i ja pričali kako će tu netko nastradat s ovolikim brojem auta, motora i pješaka. Nažalost, i dogodilo se.

Što smo dobili nakon obnove?

Nije to čudo jer uz cijelu obalu pristaju turistički brodovi koji – osobito ujutro – krcaju ili iskrcavaju na desetke ako ne i stotine turista. A oni, pretrčavaju put „ko muhe bez glave“, ne obadajući ni aute niti motore koji voze uz rivu.

Nisam prometni stručnjak, ali mi se čini logičnim da se cijeli tako veliki zahvat uređenja i ozelenjavanja cijelog tog poteza ne bi trebao radit bez nekog prometnog elaborata. Čini mi se da bi neki prometni stručnjak morao dat odgovor da li je ugrađena oprema na rivi možda opasna za vozače. Možda je takav elaborat i napravljen, ne znam.

Uglavnom, što smo dobili nakon što su završeni svi radovi? Cestu od rive dijele samo one male i niske betonske polukugle koje su postavljene svako metar-dva. Realno, te polukugle ne mogu spriječit niti pješake da na bilo kojem mjestu pretrčavaju put, ali ne spriječavaju niti motoriste da na rivi parkiraju motore. Svaki dan na rivi možete vidjet desetke parkiranih motora, a čim su oni tamo onda riva više nije šetnica nego parkiralište za motore.

Znamo da na tom potezu imaju tri pješačka prijelaza, prvi na placi, drugi kod Radeljevića, a treći neđe između ta dva. Pa kad već imamo situaciju da nitko ne poštuje propise onda mi se čini potrebnim cijelom dužinom postavit ogradu i fizički onemogućit i pješake da pretrčavaju put đe im padne na pamet i motoriste da rivu koriste kao svoje parkiralište. Naravno, ograda ne bi bila kod onog srednjeg pješačkog prijelaza. Tu treba ostavit prolaz za pješake.

Ulica Pera Bakića

Nije to jedina krizna prometna točka u našemu Gradu. Evo, samo za primjer, provozajte se Ulicom Pera Bakića (ona ulazna cesta sa magistrale koja vodi na križanje na Ilijinu Glavicu) i obadajte što se događa kad bilo koji autobus ferma na autobusnoj stanici prije semafora. Iskrca putnike i onda svi ti putnici pretrčavaju sve četiri prometne trake ignorirajući aute koji često popriličnom (često i nedopuštenom) brzinom jure prema semaforima na Ilijinoj Glavici. Tu je prijelaz preko ceste nedopušten, ali koga briga? Nitko od pješaka ne želi koristit pothodnik koji je stotinjak metara niže.

Na istoj cesti, stotinjak metara uzbrdo, je pješački prijelaz na kojemu sam se „smrznuo“ prije par dana. Naime, vozio sam desnom trakom i vidio sam prilazeći zebri da jedna mlada žena s djetetom u kolicima čeka da prijeđe put. Naravno, stao sam i propustio je, ali... Vozač koji je vozio iza mene je dao žmigavac i pretekao me u lijevoj traci i zamalo je udario u dječja kolica jer je žena sa djetetom, valjda ponukana time da sam joj ja stao, počela prelaziti put na zebri. Šokirao sam se! Iako ja ne bi bio ništa kriv da se je tragedija dogodila ipak bi me „pekla savjest“ jer sam tu ženu svojim zaustavljanjem, na neki način, potaknuo da započne prelaziti cestu.

Na toj istoj cesti postoji ograničenje brzine, ali i u ovom slučaju, koga briga? Auti i motori koji s magistrale ulaze u Grad se sjure nizbrdo i pitanje je koliko bi uopće mogli i zaustavit auto ili motor kad ugledaju pješaka. Postavljena je policijska kamera, ali priča mi jedan prijatelj koji tamo živi da nikad nitko nije kažnjen. A zašto se na toj zebri ne postave, s obje strane, ležeći policajci? Ne bi htio bit zloguki prorok, ali ne bi se čudio da i tamo netko izgubi život.

Ako već nema dovoljno prometnih policajaca koji bi bili po cijeli dan na terenu, pa i kažnjavali, onda nema druge nego postaviti fizičke zapreke da se osigura kakva-takva sigurnost.

Dubrovačko njorgalo

PRENESENO S INTERNET STRANICE www.njorgalodu.com, uz suglasnost autora