Mama, neću bit predsjednik
Nezavisni kandidat za predsjednika Jonjić ustvrdio je da Hrvatskom i dalje dominiraju strukture proizašle iz jugoslavenskog sustava što dokazuju biografije političara, neobjektivni povijesni udžbenici i prikrivanje zločina. Steko se dojam da bi se, kad bi bio izabran, u svom mandatu bavio 1945., a ne 2025. godinom.
Pa onda gospar Bulj, znan ko simpatični krezubica lavljeg srca, naturščik koji ne pozna ni zakone, ni Ustav, međunarodno pravo, ali ni pravopis. Pa ne bi bilo zgorega dodat titlove na ekranu dok on govori, bez obzira na njegovu tvrdnju da su njemu ciljani birači uglavnom iz ruralnih sredina.
Gospođa Lozo, odana primarno vjerskim i obiteljskim vrijednostima, strogo se protivi politici naše Šuice i njezine zamjene stanovništva, grozi se bujanju rodne ideologije pa shodno tome i ideje da nam u školama rade učitelji u kotulama. Jedva čeka vratiti ponos hrvatskom muškarcu, a on bi bio ponosan na nju. Nije spomenula odore crkvenih učitelja.
Ostali uobičajeno; opjevana Marija Selak uz uobičajenu elokvenciju smišlja pozdrave, Kekin ljuta na tzv. muževljeve prijatelje, ali još više na nekoga od prisutnih što stalno kašlje dok ona priča. Drsko!
Doktor Primorac usnio je san kako ga svi Hrvati (osim Hebranga) vole pa uporno kritizira svih i neurotično upada u riječ Milanoviću, svom protivniku koji ga naziva lažnim, poput novčanice od 13 eura.
A Milanović jasan, začuđujuće pristojan i suveren. Kvalitetno pere sve svoje direktne protivnike, osobito doktora šarmera i opjevanu gospođu Raspudić. Kako i ne bi, kad osim Hegela samo on, na teorije začinjene činjenicama, nadmoćno odgovara kako je to 'tim gore po činjenice'. Ma 'ko ga ne bi zaokružio, pa makar nam poslije izbora kazivo srednji prst iz helikoptera? Ali prije toga smo trebali proslavit Božić.
I tek koji dan nakon najdražeg blagog dana, morali smo onako, pod pritiskom priprema za ostatak blagdana i Novu godinu - na izbore. Koga birat i zašto? Kandidata većine lokalnih, ali i državnih 'djedova božičnjaka', koji su Hrvate darivali božićnicama, ili one koji obećavaju još više? Vječno pitanje, 'ko nas od svih njih najviše voli? Hoće li nas voljeti i nakon izbora, pa da možemo opušteno slavit ovu, a kome se posreći još i ostalih pet novih godina njihova mandata? Učinili smo što smo najbolje mogli. Ili nismo? A onda je došla 2025..
Naši su sugrađani tradicijskom pucnjavom i na zabavama kapitalnih pjevača proslavili novogodišnju noć. Grad je častio. Drugi su ostali doma uz bogatu trpezu i šampanjac. Ko i vazda, kad su se kazaljke poklopile na broju 12, ne'ko je mislio na nas, mi na nekoga, ne'ko sam na sebe. I opet smo zaželjeli svojim najbližima više od onoga što se može ostvarit. Ni političare nismo zaboravili. Bili oni 'naši' ili 'njihovi', poželjeli smo da se ne dijele na lijeve i desne tek na osnovu anamneze o tome koja im polovina mozga radi.
U danima blagoslova kuća, jedan svećenik kod Đakova je dokazo da nije u soldima sve, kako tvrde bezbošci kad njorgaju o cijeni koštanja kućnog blagoslova. Odbio je prolit svetu vodu na obitelj u kojoj, uz dvoje male djece, živi i jedno veliko, iz ženinog prvog braka. Uz napomenu da će ionako svršit u paklu zbog dva braka i da su im djeca - cirkus. Eto, mogo je lijepo uzet solde i šutat, ali nije jer je - principijelan.
Nisu se svi složili oko prijetnje paklom, tvrdeći da pakao postoji samo u ovom životu, u kojemu neki svećenici vjernike pribijaju na križ krivnje, strašeći ih kršćanskim dogmama. Tako se neopreznom humanoidnom mesojedu može dogodit da zbog konzumacije jedne fete pršuta na Badnjak posvadi cijelu familiju, pa mu prisjedne ne samo Božić, nego i Nova godina.
Starijoj čeljadi se čini kako je Crkva bila empatičnija i bliža vjernicima u vrijeme nesklone im ideologije, kad politika nije proklamirala onu: Bogu božje, caru carevo, a tebi - što ostane. Njima je ovo samo potvrda da svaka vlast kvari, a apsolutna vlast kvari - apsolutno!
Od Nove godine je počela naplata laganih plastičnih vrećica koje se u trgovinama nalaze uglavnom na odjelima voća i povrća. Spas je pred nama; biti će manje plastike na zemlji, ali i CO2 u zraku, čim EU zakonodavci prestanu letjet privatnim avionima, po jedan ili dvoje.
Tako uz neodvojivi čep i vrećica od 1 centa spada u sami vrh izuma EU birokratskih trusta mozgova. Najnovija istraživanja su pokazala da besplatna vrećica zagađuje, a ona plaćena - ne.
A oni rijetki, koji bi ušparali par centi na najlonima, brzo će odustat od kupovine koja zahtjeva lijepljenje računa za svaku patatu ili kukumar posebno. Uz to im valja zaštitit ruke od šporkih patata jednokratnim rukavicama koje se potom - bacaju.