To je ono kad su isti ljudi istovremeno heroji i zločinci. Kako kome, i kako kada. Kad su maligne društvene pojave nekome majka, drugome maćeha.  Kad su asocijacije na neki isti trenutak povijesti nekome poraz, drugome pobjeda, iako je o istom narodu riječ. Kad su iste zločinačke ideologije nekome smisao života, drugome razlog za smrt.  Kad su isti političari, istih vještina i metoda nekome svjetlo, drugome tama, iako su i jedni, i drugi jednako neuspješni i bez ideja. Hrvatska je u svojim podjelama koje graniče s ludilom dosegla dno. Ratno stanje.

Najveća prevara

Psihijatar iz Neretve tu je dvojnost hrvatskog bića jako dobro dijagnosticirao te uplivao u međuprostor u koji još nitko nije. Uz placebo efekt nadišao je hrvatske podjele i boljke, plivajući u sredini,  uz gnjusne laži kako za podjele ne mari, a upravo na njih je igrao, postao je najveća prevara novije hrvatske povijesti. Nisam lijevi, nisam desni. Nisam HDZ, nisam SDP. Jesam za rezove, nisam za otkaze uhljebima. Neću koalirati ni s kim, koalirat ću sa svima. S SDP-om ću, s HDZ-om ću. Piškit ću, kakit ću.

 Iskoristio je bolest, podvojenu ličnost nacije, za vlastite interese. Sludio je ionako ludo hrvatsko biće, sve političare i novinare koji su o njemu danas mislili jedno, sutra drugo. Od svega najboljeg, do svega najgoreg. Rijetki su od prvog dana otkad je kročio u javnu sferu znali i pisali o tome kako je mali Božo Petrov samo jedan projekt koji služi sigurnom dolasku HDZ-a na vlast, ali  uz određene reforme. Ali reforme HDZ-a.  I tako je bilo.  Rijetki su pisali kako će hrvatski tajkuni i mafija, preko mosta, zgrabiti vlast, ali i HDZ , te da je most samo tome i služio. Sad kad je za to poslužio, mogu ga i srušiti, nikome više nije bitan.

Daleko u tajnosti mafijaški obračun

Dok je psihijatar pet tjedana održavao seanse bolesnom narodu, istovremeno se daleko od očiju javnost u Hrvatskoj odigrao klasični mafijaški obračun. Jake struje koje su izgradile mali provincijski most  krojile su sudbinu i budućnost Hrvatske. Gdje će most, bilo je jasno od prvog dana, nažalost rijetkima. Samo što je odluka kako to sve provesti pet tjedana zapinjala između različitih interesa tri jake struje koje odlučuju u mostu.  Odluka je zapinjala između bivših hrastovih ideologa, najvećih hrvatskih tajkuna i neretvanskih političara, čije je Božo Petrov dijete. I dalje bolesna i podijeljena nacija nikada neće saznati što se tamo, daleko od očiju javnosti, dogodilo. I dogovorilo.

Možda će putokaz biti lijekovi koje će bolesnoj naciji preporučiti farmaceutski stručnjak Tim. Poput pravog financijskog stručnjaka farmaceutske industrije, on dobro zna kako zaraditi  - na bolesti. A Hrvati su, to je svima jasno, jako bolesni. Kako je u svojoj farmaceutskoj tvrtki odgovarao nadređenima koji su ga postavili, tako će to raditi i sada. Donositi profit - onima koji su ga postavili. A tko ga je postavio, nikad nećemo saznati, ali scenarij se jasno nazire.    

Jednima ideologija, drugima sigurnost, trećima  profit

Po pitanju gurua Mosta, ključnih faktora odluke, najlakše je bilo riješiti onu struju idejnih začetnika, napravljenih od hrastovine. Njima ne treba mnogo, samo obećanje da će Hrvatska donositi zakone koje konzervativni Ivica Relković i njemu slični smatraju moralnima.  S obzirom na oduševljenje Bozanića i ekipe dolaskom Tima i krupnog kapitala na vlast, to im je, bespogovorno i bespridržajno, u startu obećano.

Međutim, prava borba titana odvijala se između interesa najvećih hrvatskih tajkuna, koji su financirali most i one struje neretvanskog HDZ-a. Oni nisu željeli na vlasti Karamarkov HDZ, bez da prije toga s moćnim policajcem i višegodišnjim šefom tajnih službi sve ispregovaraju, ono što ih tišti. O samoj stranci, ali i o drugim interesima. To je trajalo pet tjedana. A bolesna nacija nikada neće saznati što je sve dogovoreno.

Tko će u zatvor, kome će se suditi, a tko je spašen

Daleko od očiju javnosti pet tjedana trgovalo se foteljama, ali onima u pritvorima i onima u sudnicama. I nikad nećemo saznati tko je u toj trgovini foteljama spašen, a tko žrtvovan. Mali Božo, pokraj Karamarka, izgleda kao janje pored vuka. No, ni sam Karamarko nije vuk.  I on je u tim pregovorima, pred nekim drugim, daleko od očiju javnosti, bio janje koje je na sve želje pristalo. Pa i na Tima. Nije imao izbora, doveden je pred zid.

Na kraju svih tih pregovora odluku je donosila najvažnija struja gurua Mosta, uz hrastove ideologe i neretvanske iskusne političare. To su hrvatski tajkuni, kojima je zajednička dijagnoza to što su prvi milijun zaradili devedesetih. Preko noći.

Njih danas ni za što na svijetu nije briga, osim da ih netko ne pita gdje su bili '91. kad su taj prvi domoljubni hrvatski milijun preko noći zaradili.

Prvi milijun iz '91.

 Hrvatski sabor, koji nije državni, donio je slučajno i taj nesretni zakon o nezastarijevanju privatizacijskog kriminala i ratnog profiterstva. Zakon od kojeg obolijevaju hrvatski tajkuni. Sve imaju, ali teško noću (mirni) utonu u san. Uz tu suštinsku bolest, imaju i neke druge, koje jako uznapreduju onda kada ne mogu potpuno kontrolirati vlast. Jedan zakon, 76 ruka u Hrvatskom državnom saboru, može krajem godine znatno promijeniti zdravlje na računima korporacija. A on su zdravi (i oni, i računi) samo onda kada potpuno kontroliraju hrvatsku vlast i zakone. Njima nije bitno je li to Karamarko, Milanović, Petrov ili Tim, dok god je ta osoba janje, pored njih, koji su vuk. Uvijek gladan, nikad sit.

Ipak, za zdravlje nacije najbolje je da ta osoba bude Tim. Ne zna hrvatski, uvijek će trebati pomoć i savjete. Onih koje cijeni, onih koji su ga postavili i onih kojima će svojim radom, kad tad, donijeti profit. Karamarko i Petrov na taj su lijek morali pristati. Nisu imali izbora. A kad su ga upoznali prije par dana, čak im se i svidio, onako na prvi pogled. Baš kao i Bozaniću.

Hrvatska vlast tako je uz liječenje Timom i uz pomoć psihijatra Petrova, nakon više tjedana krize, konačno ozdravila. Bolesna ostaje još samo nacija. Doduše, četiri godine imuna na šatore, homofobne referendume,  paranoidna prikazanja umrlog komunizma, šizofreni strah od zdravstvenog odgoja, nenarodne političare i sve ostalo od čega je oboljelo hrvatsko gospodarstvo, a ljudi iseljavali.

Tim je čovjek iz naroda i nikada neće biti ''nenarodni''. Ovaj narod ga je izabrao. S ovim narodom  je živio, odrastao, dijelio istu sudbinu posljednjih 20 godina. S ovim narodom dijeli isti jezik, istu kulturu, istu prošlost i istu budućnost. Čak i ako taj narod  Tim ne izliječi, on će i dalje možda ostati živjeti tu. Prvi put u životu.